Nakon burne rasprave koja se odvila na ključnoj sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća vladajuće stranke u Zagrebu 17. srpnja, za novog Plenkovićevog uzdanika u rješavanju problematike mirovinske reforme odabran je mlađahni Požežanin Josip Aladrović. Potvrda o imenovanju ovog 34-godišnjaka nasljednikom Marka Pavića uslijedila je već 22. tog mjeseca primopredajom dužnosti u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava. Tijekom obraćanja predstavnicima medija, uz prioritete pri vođenju jednog od najzahtjevnijih resora RH, novopečeni ministar rada otkrio je i kako je članom Hrvatske demokratske zajednice postao s nježnih 16 godina. Njegova izjava među opozicijom prokomentirana je s podsmijehom te iako nipošto ne želimo sugerirati kako je stranačka pripadnost ključ uspjeha, nismo mogli odoljeti priupitati dubrovačke političare kada su oni prepoznali trenutak ‘ukrcati se u taj vlak’.
Opredijeljenost obitelji presudila
Na uvjerljivom prvom mjestu ljestvice gradonačelnik je Mato Franković (37) koji se HDZ-u pridružio postavši punoljetnim. Prethodno direktor ACI Marine Dubrovnik te vlasnik diplome inženjera menadžmenta u turizmu u stranku se, kako je jednom prilikom ispričao za DuList, učlanio po povratku sa školovanja u SAD-u u jesen 2000. godine. HDZ mu nije bio stran pošto je, kako je rekao, njegov otac jedan od osnivača. U tom razdoblju ova politička opcija, kako je istaknuo naš sljedeći sugovornik, Blaž Pezo (41), bila je na koljenima. Nakon poraza na siječanjskim izborima od tzv. Šestorke kada je u premijerovu fotelju sjeo SDP-ov Ivica Račan, desnica je žeđala za svježom krvi i upravo to je razlog pristupanja današnjeg ravnatelja Lučke uprave Hrvatskoj demokratskoj zajednici s nepune 22 godine. Njihov stranački kolega, ujedno predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, Marko Potrebica (40) na ovaj potez odvažio se, međutim, u nešto zrelijem razdoblju – s 34. Iako to danas demantira, za DuList 2015. potvrdio je kako je kratko bio u Hrvatskom bloku.
— Članovi moje obitelji početkom 90-ih osnivali su HDZ po Dubrovačkom primorju. To je svjetonazor kojem pripadam te mi je bilo logično nakon završenog školovanja i zaposlenja kad sam dobio potrebna znanja i iskustva postati članom HDZ-a. Nakon što sam bio predsjednik Hrvatskog studentskog zbora, aktivan u udrugama mladih i sporta te ravnatelj Studentskog centra u Dubrovniku šest godina odlučio sam se aktivno uključiti u politiku i mijenjati stvari koje su mi kao građaninu smetale – objasnio je Potrebica. Među ‘late bloomere’ svrstao se i sveučilišni profesor DDS-ov Ivan Jelčić (42). U političke vode zaplivao je, kako nam je kazao, na nagovor čelnika stranke Pera Vićana i to s 35 želeći kroz jednu dubrovačku platformu bez sputanosti direktivama s vrha približiti se ‘običnim’ ljudima, steći uvid u njihove probleme te rješenja kroz gradsko i županijsko vijeće pokušati ih realizirati.
Kandidatkinja Dubrovačke demokratske stranke za gradonačelnicu Grada na lokalnim izborima 2017., inače predsjednica Hrvatske gospodarske komore Dubrovačko-neretvanske županije Terezina Orlić (62), odvažila se upustiti u politiku kao nezavisna na pragu šestog desetljeća. Na to ju je potaknula želja da vrati vjeru u ponašanje političara u korist javnog interesa te da pokaže kako se tek sudjelovanjem može ostvariti promjena. ‘Često kritiziramo, a rijetko tko od nas je spreman prihvatiti tu časnu dužnost. Moja poruka je bila upućena mladima, ali i ljudima s iskustvom poput mene da doprinesu općem dobru neovisno o političkoj opredjeljenosti’, poručila je Orlić za DuList. Njen oponent na spomenutim izborima Željko Raguž (37), ravnatelj Luke Dubrovnik i čelnik DUSTRA-e, članom HSS-a pak je postao sredinom svojih 20-ih godina i to na nagovor obiteljskog prijatelja Karla Gjurašića, bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva RH.
Osobni interes ili opća dobrobit
— Ta mi se ideja u početku jako svidjela pošto je barem tada ta čitava priča počivala na Stjepanu Radiću, osobi protiv koje nitko nije mogao nešto reći. Onda nisu naginjali niti lijevo ni desno. Do mog razilaženja s HSS-om je došlo jer se središnjica miješala u odluke gradskih organizacija. Nakon toga sebi sam dao riječ da više nikad neću biti članom nacionalne stranke i iz toga je proizašla DUSTRA – odgovorio je Raguž kojemu je svojevremeno stranački kolega bio danas vijećnik MOST-a te zamjenik direktora Čistoće Dubrovnik Maro Krstić (40). Njegov politički životopis zvuči slično osim što je na njega nužno nadopisati Laburiste s kojima je na lokalne izbore 2013. izašao kao kandidat za zamjenika gradonačelnika Dubrovnika. Tu se, ipak, nije dugo zadržao pa se dvije godine kasnije uz podršku KLGB Srđ je Grad s vlastitom nezavisnom listom na izvanrednim izborima u ožujku utrkivao za mjesto prvog čovjeka Grada, a isto je uz Mostovce ponovio 2017.
— Po svom habitusu sam borac i shvatio sam da se bez uključivanja u politiku ne može postići promjena u društvu. Na to me potaknuo profesor Ivan Prce, nekadašnji predsjednik Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije. Otići iz HSS-a sam odlučio jer su načela koje je zagovarao Radić postala zasjenjena borbom za privatni interes Stipa Gabrića Jamba. Smatram da je to bolji model, nego biti ‘klimavac’ cijeli život nekome tko urušava sustav i državu – zaključio je ovaj bivši saborski zastupnik. Jedini vijećnik HSS-a u ovom sastavu i gradonačelnik Dubrovnika od 1997. do 2001. Vido Bogdanović (65) za čitatelje je DuLista fenomen političkih ‘konvertita’ prokomentirao nazvavši ih osobama bez političkog identiteta kojima je obično motiv pojedinačna korist. Radićevcima se priklonio 1994. sa svojih 40 godina uvidjevši kako se samostalno na političkoj sceni teško može nešto postići, a učenje ovog velikana hrvatske povijesti mu je ionako blisko i danas.
HNS-ovu Marinu Vučković Matić (37) kao mlađu politika nije pretjerano zanimala pa se, kako tumači, ‘kao već izgrađena ličnost s čvrstim stavovima i uvjerenjima’ stranci pridružila na početku tridesetih. Tad je već postavila temelje svoje profesionalne karijere i imala sređen obiteljski život pa nije željela samo promatrati i komentirati sa strane. HNS kao stranka političkog centra odgovarala joj je osobito po pitanjima ljudskih prava i civilizacijskih dosega te liberalnih stavova oko ekonomskih pitanja. ‘Meni je osobno, kao edukacijskom rehabilitatoru, blisko područje obrazovanja, socijale i zdravstva. Svojim znanjem i iskustvom mogu pridonijeti napretku i raditi na poboljšanju unutar tih područja. Tako sam iznimno ponosna što sam u svom mandatu u županijskoj skupštini pokrenula pitanje skloništa za žene žrtve nasilja, kao i vladajuće da umjesto prodaje stana na Pločama istog ustupe Općoj bolnici Dubrovnik za smještaj liječnika kojih nedostaje’, iznijela je Matić.
HNS-ovi kolacijski partneri u mandatu Andra Vlahušića, SDP-ovi gradski vijećnici Tatjana Šimac Bonačić (62) i Jadran Barač (35), postali su politički aktivni pod ovom ‘bandijerom’ 2005., odnosno 2011. godine. Principi socijaldemokracije desnoj ruci Vlahušića tijekom njegove sedmogodišnje ‘vladavine’ oduvijek su ovoj bivšoj saborskoj zastupnici bili srodni i činili se kao dobar odabir pa ih je svojim političkim angažmanom, govori, poželjela proširiti na dobrobit zajednice. Jednako sklon ljevici i predsjednik je gradske organizacije Jadran Barač koji je s politikom počeo koketirati još za prosvjeda koje je protiv Sanaderove vlade 2008. predvodio Davor Bernardić. Ipak, kako tvrdi, članom stranke postao je tek nadomak 30-ih. Razlog tomu je što ga je smetala atmosfera u političkom prostoru i državi općenito. ‘Pripadnost nekoj političkoj opciji često se veže uz povlaštene mogućnosti zaposlenja’, rekao nam je uvjeravajući nas kako to kod njega nipošto nije bio slučaj.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 24. srpnja 2019.