U utorak smo na Ivanici čuli od gradonačelnika kako ćemo općini Ravno koja nam je u zaleđu, pomoći graditi infrastrukturu. Znate ono, pomažemo susjedima, europski fondovi, zaštita okoliša, zaštita izvora Omble, bla, bla, bla…
Ipak, pomoći ćemo da naši lokalni gastarbajteri mogu jeftino živjeti preko crte, jer kod nas je sve skupo. A onda se pitam, ako nisam vlasnik hotela, koju korist imam od toga? Osim pomaganja susjedima, zaštite okoliša, izvora Omble i bla, bla, imamo li ikakvu drugu korist? O vodi ovaj put ne želim lamentirati, pisao sam već dovoljno puta o problemu pitke vode.
Rekao je gradonačelnik: „Razgovarali smo o sadašnjoj situaciji u gradu Dubrovniku, a pogotovo budućoj. Sada imamo oko četiri tisuće sezonskih radnika u Dubrovniku. Ti ljudi su proleteri odnosno ljudi na cesti. Oni mogu raditi u Dubrovniku, ali ne imati svoj stan u Dubrovniku znači skoro cijelu plaću davati za stanovanje. Policija nam je značajnim dijelom iz BiH, mi smo zainteresirani kao Grad i gradske tvrtke koje također imaju veliki broj zaposlenika iz BiH, Slavonije i drugih dijelova Hrvatske, da ovdje uz rješenje infrastrukture pronađemo povoljne parcele i napravimo jednu socijalnu infrastrukturu. To su su naši stanovnici.“ Da, to su naši stanovnici ali koje ćemo „izvesti u geto, preko crte“.
Postavlja se pitanje koji su nam interesi razvijati daljnje smještajne kapacitete, jer osim opterećenja prostora pitam se tko će tamo raditi? Kakvog smisla ima razvoj ako ovisimo o tisućama ljudi koji će više ili manje trajno nastanjivati granicu s druge strane? Gdje će se njihova djeca školovati? Gdje će se liječiti? Imamo li ideju gdje idemo, u kom se smjeru razvijamo?
Ivanica je blizu Kupara, pretpostavljam da će većina radne snage u tom novom kompleksu obitavati tamo. Sagrade li se kapaciteti na Srđu, ni Bosanka preko Dupca nije daleko. Ali koji je smisao? Zašto sve to radimo? Želimo dodatnu gužvu? Koji je javni interes? Dopustite mi malo sebičnosti, koji je naš interes?
Kamo idemo?
Zoran Pucarić: Quo vadis?
