Nekada davno, količina jaja je ovisila o raspoloženju koka nesilica, a ne o industriji. Budući da koke često zimi nisu bile ‘od volje’, jaja ne bi bilo i po čitavu zimu jer one tada nesu malo i nimalo. To je povezano s količinom danjeg svijetla, pa bi jaja s proljećem došla kao poklon. Čak su se i neke isplate vršile u jajima, za plaću su ih primali župnici, činovnici i posluga, prenosi punkufer.
Mnoge kulture, čak i one izumrle, njegovale su tradiciju ukrašavanja jaja. A kao uskrsna tradicija, ukrašena jaja spominju se čak od 13. stoljeća.
U korizmi su jaja bila zabranjena hrana, vjeruje se. Zato bi ih ljudi ukrašavali kako bi još svečanije obilježili kraj pokore i posta. Rani kršćani u Mezopotamiji bojili su jaja u crveno kako bi se prisjetili Isusove prolivene krvi, a kako Crkva nije imala ništa protiv tog običaja, ukrasi su postajali sve složeniji, a jaja sve šarenija, pa su se počela i poklanjati drugima.
U 17. i 18. stoljeću počela su se izrađivati ukrasna, nejestiva jaja koja su se oblačila u razne materijale, karton i saten, a bila su punjena sitnim darovima i slatkišima.