Hrvatski znanstvenik prof. dr. sc Alen Soldo i njegov turski kolega prof. dr. sc. Cemal Turan objavili su nedavno znanstveni rad u kojem su objasnili zašto se najpoznatiji morski grabežljivac, velika bijela psina, danas vrlo rijetko sreće u vodama Mediterana, piše Index.hr.
Velika bijela psina već stoljećima živi u Sredozemnom moru i u Jadranu. Iako je javnost često povezuje s oceanima i holivudskim filmovima, ova karizmatična vrsta oduvijek je imala važno mjesto u našem dijelu svijeta.
Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu, supredsjednik IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, koautor novog istraživanja, kaže da bi se očekivalo da su mediteranske bijele psine bliski rođaci afričkih ili atlantskih, koje su im najbliže geografski.
– No, genetska istraživanja pokazala su da mediteranski primjerci pripadaju izoliranoj populaciji koja je najsličnija australskoj. To ukazuje na njihov starosjedilački status još od vremena pleistocena kada je u Mediteran ušlo podosta australskih vrsta. Nažalost, to ukazuje i na činjenicu da je, zbog svoje izoliranosti i male populacije, izuzetno ranjiva i kritično ugrožena -tumači Soldo.
Iz istraživanja je vidljivo da je broj nalaza velike bijele psine u Sredozemlju u posljednjim desetljećima u stalnom padu. Nekada su velike bijele psine bilježene redovito uz obale Baleara, Malte, Jadrana ili Mramornog mora, no danas su te pojave postale prava rijetkost.
Novo istraživanje pokazuje da se u novije vrijeme, točnije tijekom početka 21. stoljeća, sve više opažanja bilježi u otvorenijim i dubljim morskim područjima, primjerice južno od Sicilije, u Gabeskom zaljevu ili uz turski dio Egejskog mora.
Istraživanja ukazuju da ova promjena nije slučajna. Naime, još 2002. godine hrvatski znanstvenici Soldo i Ivan Jardas ukazali su da velika bijela psina uvelike ovisi o dostupnosti svog glavnog plijena – atlantske plavoperajne tune.
– Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća većina nalaza bilježila se blizu obale, posebice u sjevernom Jadranu gdje su neki zaljevi poput Bakarskog bili poznata područja migracije tuna koja se tu najbolje i lovila. Tada se ribolov počeo mijenjati na način da se tuna počela loviti plivaricama u otvorenom Jadranu, a ne više velikim potegačama uz obalu – kaže Soldo.
Soldo kaže da će još jedan rezultat istraživanja obradovati kupače koji se, uglavnom bezrazložno, boje velike bijele psine.
– Naime, analiza je pokazala kako velika bijela psina, koja inače tolerira temperaturni raspon od 5-25 OC, u Mediteranu ne preferira područja gdje je temperatura mora veća od 18 OC, pa predviđeno zagrijavanje Jadrana može značiti da ćemo je izgubiti u našem moru – poručuje splitski znanstvenik.