Ona ne dopušta primorskom vezu da se izgasi, a on je njoj zauzvrat – reći će – produžio život. I to u doslovnom smislu. Gospođa Anka Marinović posvetila je svoje vrijeme i ljubav ljepoti primorskog veza, tog
umalo zaboravljenog segmenta povijesti našeg kraja. Srećom, ljudi kao što je gospođa Anka ne daju tradiciju zaboravu. Tako su njene niti dobile i vlastitu izložbu, onu u udruzi DEŠA, a svu raskoš Primorja možete pogledati sve do kraja veljače. Pitali smo gos-pođu Anku kako je došlo do te ideje!
— I prije sam surađivala s udrugom DEŠA, držala sam radionice penganja jaja na Mljetu, a od udruge sam tražila i pomoć oko nošnje dinarskog porijekla koju sam u cijelosti sama napravila. Oni su istkali jedan komad pa me je gospođa Ana Cvjetković pitala bi li napravila izložbu. I tako je došlo do realizacije. Već sam imala komade nošnje koje sam napravila, pa smo ih izožili. Iznimno me veseli čuti da je jako dobro posjećena – ističe nam vrijedna Primorka. Kad je počela vesti, proučavati nošnje?
Oduvijek su me zanimale starine
— Članica sam Udruge ‘Linđo Ošlje Stupa’ i oduvijek su me zanimale starine, ne samo roba, već i stari predmeti. Imam ih dosta. Željela sam imati neki komad nošnje koji bi bio samo moj, na primjer traversu pa bih, kad bih našla komad robe koji bi mi se svidio, uvijek kupila, pa sašij jednu, pa drugu… Malo pomalo stvarala sam dijelove nošnje – ističe. Tako dolazimo do one izjave s početka – vez joj je produžio život.
— Na bolovanju sam pet godina kao onkološki bolesnik. U kombinaciji s pandemijom, moram više stati u kući, a nisam naučila stati prekriženih ruku. Odlučila sam početi raditi svečanu maramu koja se nosi na lanetu. Rođak mi je dao jednu staru pa sam po njoj radila. Jako sam zadovoljna kako je ispala. Stupila sam u kontakt s mojim savjetnicama iz Slanoga, gospođama Majom Beletrovski i Nikom Trojanović koje mi i dan danas pomažu i savjetuju me. One su bile oduševljene mojom izradom marame – ističe nam gospođa
Anka. Uslijedila je izrada kese koja ide uz nošnju, u kojoj je netko nosio duhan, netko novac, a netko je, dodaje, nije niti imao.
— Nakon toga sam u knjizi gospođe Barbare Margaretić iz Dubrovačkih muzeja pronašla i tobolac, pa sam sašila i njega, pa jedno, drugo, treće… Imam dosta dijelova nošnji i uporabnih predmeta veza – priča nam dalje. A cilj je još i veći – da u udruzi ne posuđuju, već imaju vlastite nošnje. Stoga je gospođa Anka odlučila napraviti i svečarske dijelove za, primjerice, buduće nevjeste iz KUD-a i udruge.
Dinarsko porijeklo
— U knjizi gospođe Barbare vidjela sam i nošnju dinarskog porijekla koju je nosila moja prababa, a ona je to donijela u doti. Znači, radi se o kraju 19. i početku 20. stoljeća u Primorju. Tu sam dinarsku nošnju napravila kompletnu. Trebalo mi je oko šest mjeseci, ali rada ‘dan-noć’! Izrada nošnji zaista mi je produžila život. Svaki bod kojeg sam radila na pregači sam se pomučila, iglicu sam morala potegnuti kombinirkama. Sad zamislite koliko je to puta. Ali neka sam! – kaže nam srčano. Gospođe Nike i Marija tu su, dodaje, za svaku pomoć i savjet, ali jedan bod dinarske nošnje nisu znale ni one kako ide. Pa je gospođa Anka krenula sama, napamet i sa slika.
— Iskreno, ispala je predobro! – smije se – treba imati vremena, motiva i želje. Kad sam uzela maramu prvi put u ruke, mislila sam da nema šanse da ju napravim. Pa koliko sam samo puta neke stvari rasporila i krenula isponove. Ali, na kraju sam izvezla maramu… Duh u svemu tome sve pomogne – ističe. Počela je, za kraj nam priča, s nečim velikim.
— Radim jačermu terzijskim vezom… Šiva se zlatna srma, zlatnim koncem. Ne znam hoću li uspjeti, ali kad bih ju završila, ma to bi bio ‘vrh’! – zaključuje. Mi već znamo da će uspjeti. I onda izvesti još jednu, pa još jednu…
‘NITIMA LJUBAVI OBNOVLJENO’
Izložba gospođe Anke
Izložba ‘Obnovljena primorska nošnja iz sela Ošlje’ gospođe Anke Marinović može se pogledati u osmoj lađi Lazareta, onoj udruge DEŠA, do kraja veljače. Naporima DEŠINIH članica u Dubrovačkom primorju prikupljen je i zapisan čitav niz vrijednih podataka objedinjenih u knjizi ‘Nitima ljubavi obnovljeno’ iz 2017. godine. Knjiga sadrži brojne upute koje su poslužile Anki Marinović za izradu osnova primorskog veza i za njegovu kreativnu primjenu na mnogim dijelovima narodne nošnje koju je svojom rukom u protekle dvije godine obnovila. Anka je izradila nekoliko ženskih, muških i dječjih narodnih nošnji, vezenih marama, tobolaca, kesa, vijenaca za mladenke te mnoštvo uporabnih predmeta s motivima primorskog veza. Samozatajna Primorka, žena zlatnih ruku, uložila je ogroman trud i rad u obnovu tradicionalnih vrijednosti koje zauvijek ostaju. DEŠA kontinuirano organizira radionice starih zanata i zaboravljenih vještina kako ih ne bi prepustili zaboravu. Cilj tiskanja DEŠINE knjige ‘Nitima ljubavi obnovljeno’ je da se primorski vez nikad više ne ugasi, već da se nitima ljubavi prema zavičajnim vrijednostima zauvijek nastavi, što je gospođa Anka i uspjela.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 16. veljače 2022.