Michel Brassard (17), Mario Šurković (16), Đivo Damić (17) i Marko Baletin (15), juniorski članovi Plivačkog kluba Jug zajedničkim su snagama doplivali do zlatne medalje u disciplini štafete na 200 metara kraul završnog Prvenstva Hrvatske. ‘Odavno nismo imali ovakvu generaciju, zlatnu generaciju’, reći će njihov trener Frane Ćirak. Osvojili su brojne medalje na istom natjecanju, ali ova je bila posebnog sjaja. Za klub je ovo nevjerojatan uspjeh jer se ni trener ne sjeća kad su zadnji put bili državni prvaci u štafeti! Iako su bili najmlađa ekipa, uspjeli su, kako nam kažu, pobijediti puno veće klubove i jače natjecatelje. Prijašnjih godina osvajali su u istoj disciplini druga mjesta, zbog čega je želja za zlatom bila sve veća. Drugi klubovi ih nisu smatrali velikom konkurencijom i, reći će, bili su podcjenjivani, no to ovim momcima nije smanjilo ‘apetit’ za medalje. ‘Ove godine smo ciljali na više. Razmišljali smo puno o štafeti i htjeli smo ostati prvi’, govore nam.
Vrijedno treniraju i meni je zadovoljstvo s njima raditi. Naravno da ima tu super, ali i teških trenutaka kad možda ne ide, kad imaju neke poteškoće izvan bazena, kao što je škola. Uvijek balansiramo. Mislim da imamo dobar odnos koji se temelji na poštovanju, onda i na povjerenju – frane ćirak
Upravo štafetu na 200 metara smatraju sredinom svih disciplina u kojima se inače natječu. Jer, Đivo pliva duže discipline, Mario je sprinter i 200 mu je maksimalni domet, Marko se ‘kreće’ također oko 100 i 200 metara, a Michel se natječe u disciplinama od 200 preko 400 do 800 metara. ‘Tu smo imali najviše šansi’, ističe Mario. U istom su se sastavu natjecali na 4×100 metara kraul. Ostali su četvrti, a od medalje ih je dijelilo 19 stotinki. Uz to, Đivo i Michel su prije ove, otplivali utrku na 800 metara kraul što je djelovalo iscrpljujuće na njih. ‘Užasan je osjećaj za tako malo vremena izgubiti. Tako si blizu’, navode. Ne naljute se. Naprotiv, sve smatraju velikom motivacijom za iduća natjecanja i ne dopuštaju da im išta ruši moral za daljnje utrke.
Trener i prijatelj
Mario u cijeloj priči ističe Điva koji je na istom prvenstvu šest medalja izgubio ‘za dlaku’. Naime, ostao je četvrti čak šest puta. No, njihov trener se nadovezuje i dodaje kako je to itekako dobar uspjeh i napredak. U svemu kao bitno ističe – ukupno vrijeme.
— Kao negativno bi se moglo gledati to što je Đivo šest puta bio četvrti, ali to je odlično jer se radi o napretku u rezultatima i u plasmanima od prijašnjih godina. On je u biti napredovao jer je prošle godine bio peti ili šesti, a ako ovako nastavi, možemo kasnije očekivati medalju. Nezgodno je izgubiti, naravno, kad si tako blizu, ali sve se nadoknadilo sa štafetom – navodi Ćirak, izrazito bitna karika u istom tom napretku mladih plivača. Osim što imaju odnos trener-plivač, momci ističu da im je on i prijatelj koji će ih poslušati oko drugih tema. ‘Cure i to’, kroz smijeh će plivači. Pun je razumijevanja i to im puno znači. Priprema ih odlično za natjecanja, što dokazuju rezultati, no Đivu je pomogao i u drugoj sportskoj smjernici, izvan bazena. Mladi se plivač, naime, uključio u daljinsko plivanje u otvorenim vodama i odmah se istaknuo među boljima. Dva puta je zabilježio nastupe za reprezentaciju u daljinskom plivanju, a ove godine je nastupio na Europskom juniorskom prvenstvu u Češkoj. ‘I za to sam bio spreman s njim, osim za bazenske utrke’, reći će Đivo. No, najbitnije od svega je kad ‘postoji međusobno razumijevanje između trenera i sportaša’, govore momci, na što spremno kima trener.
— Vrijedno treniraju i meni je zadovoljstvo s njima raditi. Naravno da ima tu super, ali i teških trenutaka kad možda ne ide, kad imaju neke poteškoće izvan bazena, kao što je škola. Uvijek balansiramo. Mislim da imamo dobar odnos koji se temelji na poštovanju, onda i na povjerenju. Kako i sami kažu, mi smo i prijatelji. Ne treniram strogoću nad njima i nemam takav stav. No, oni znaju kad je vrijeme za zezanciju, i kad je vrijeme za rad i disciplinu. Rezultati koje smo napravili u zadnje dvije godine, govore dovoljno kako smo dobra ekipa – Ćirak će.
Kad su počeli trenirati?
Treniraju 6 puta tjedno tijekom školskih dana, uz duple treninge dva do tri puta tjedno. Tijekom ljeta, treniranje postaje intenzivnije i svakodnevno (ujutro i navečer). ‘Plivanje postaje jedina obaveza’, reći će. Osim plivačkog dijela treninga, nezaobilazno je i vježbanje u teretani. Kad imaju slobodan dan, iskoriste ga za odmor. ‘Idealno je spavati’, pričaju nam. Njihova druženja također zlata vrijede, u bazenu, ali i izvan njega. — Nama je najbolje družiti se međusobno. Idemo prema istom cilju i lakše nam je prolaziti onda kroz sve. Subotnje druženje nekad završimo i košarkom, ali ne tijekom sezone jer nam ne da trener (smijeh) – govori nam Šurković. Naime, imaju strog režim pa se tako ne smiju niti kupati dok traje plivačka sezona i natjecanja.
Urezalo mi se u pamćenje kad je Michael Phelps u Pekingu napravio povijesni olimpijski uspjeh i osvojio 8 medalja na istim Igrama. Odlučio sam jednu utrku pogledati s mamom, iako nisam znao o čemu se radi i tad sam joj obećao – jednog dana ću biti k’o Phelps. Nisam znao što govorim i krenuo sam plivati. Ali realno, zbog njega sam i počeo – đivo
— Imaju malu zabranu po tom pitanju. Ako im dam slobodno popodne, kad bi se trebali odmoriti i napuniti energijom, a oni pođu na kupanje, izmorit će se i neće funkcionirati iduće jutro – priča Ćirak. Ali kažu nam, nemaju želju kupati se zbog toliko provedenog vremena u bazenu. Ćirak dalje dodaje i da je režim takav jer plivači imaju osjetljive zglobove zbog čega moraju stalno biti na oprezu. ‘Ne želimo riskirati, pogotovo prije natjecanja. Sami to plivači znaju jer im je cilj biti što bolji’, ističe njihov trener. No, priznaju, vole zaigrati i rukomet, a možda najveća razbibriga je Playstation. Kad smo ih pitali kad su počeli trenirati, u većini odgovora kao glavna potpora za upisivanje bila je – mama. Michel je imao iskrivljena leđa i doktor mu je rekao da mora početi plivati, a mama ga je upisala u klub, relativno kasno, u trećem razredu. No, Michel se pokazao kao dobrim i sposobnim plivačem te nakon odrađene rekreacije biva primjećenim u klubu. Đivo ističe kako je upisao plivanje jer je njegova mama uvijek voljela sport, posebno plivanje. ‘Urezalo mi se u pamćenje kad je Michael Phelps u Pekingu napravio povijesni olimpijski uspjeh i osvojio 8 medalja na istim Igrama. Odlučio sam jednu utrku pogledati s mamom, iako nisam znao o čemu se radi i tad sam joj obećao – jednog dana ću biti k’o Phelps. Nisam znao što govorim i krenuo sam plivati. Ali realno, zbog njega sam i počeo’, Đivo će. Mario se upisao u prvom razredu, a mamin savjet da se upiše zbog visine bio je itekako dobar. Marko se počeo baviti plivanjem u drugom razredu jer je pokazao interes za sportom. ‘Ja vam nemam posebnu priču’, kroz smijeh će.
Vrhunski sport i školovanje?
Na početku su srednjoškolskog obrazovanja, o fakultetu razmišljaju, no trenutno su im hrvatski jezik, matematika i ostali predmeti ‘na pameti’. Ono što ističu, zasigurno je vrijedno pažnje. Naime, htjeli bi da postoji bolja prilagodba, odnosno balans između školovanja i treniranja. ‘U Americi je to savršeno posloženo, paralelno možeš biti odličan student, ali i vrhunski sportaš’, reći će. Jedan od razloga zašto im nekad ne ide na treninzima ili čak natjecanjima je škola. Razumiju sustav, i znaju da moraju učiti, no trebalo bi sve bolje izbalansirati. — Ovo nije problem samo mladih Jugaša koji ulaze u domenu vrhunskih sportaša, već je to prisutno u cijeloj Hrvatskoj. Za njih treba postojati više razumijevanja i uvjeta. Ne može se očekivati da imaju vrhunske rezultate, ako nemaju uvjete za to. Postoji balans, ali daleko je to od idealnog, pogotovo sad za vrijeme koje dolazi kad lagano kreću prema seniorskom statusu – ističe trener. A bi li htjeli ostati u Gradu? ‘Nema me što zadržati, osim trenera’, iskreno će Mario. Naime, financijska potpora nije toliko velika. ‘Ali ako želimo imati vrhunske sportaše i rezultate i zadržati ih, trebalo bi poraditi i na tom polju’, spremno se ubacuje trener u priču ističući da je to još jedan veliki problem.
— Trebaju dobiti sredstva kako bi mogli normalno funkcionirati. Jer njihovi prijatelji počinju raditi tijekom ljeta i zarađuju dobre plaće, a što dobivaju oni kao vrhunski mladi sportaši? Moraju se poduzeti mjere kojima bi ih se zadržalo. Primjerice, moraju ići na masaže jedanput ili dvaput tjedno, imati posebnu prehranu… Kroz napredak se postepeno uključuje sve više ljudi, a to košta – rekao je Ćirak. Mladi plivači su u svemu ipak pozitivni, a za državno natjecanje iduće godine nastupat će u istom sastavu. Očekuju opet i zlatnu medalju, a već razmišljaju o obaranju državnog rekorda. Uz vas smo momci!
EUROPSKO U RUSIJI
Iduće godine – finale
Mario i Michel početkom su srpnja nastupili s reprezentacijom Hrvatske na Europskom juniorskom prvenstvu u ruskom Kazanu. ‘To je možda i najveći uspjeh ove godine jer je prvenstveno teško isplivati normu i izboriti se za mjesto na prvenstvu gdje su najbolji mlađi europski plivači. Ove godine smo išli izvidjeti situaciju, a sljedeće godine želimo izboriti finale’, trener ističe.
UZORI
Phelps, Španja…
Uz Michael Phelpsa, kao uzore izdvojit će Mihovila Španju, Gregoria Paltrinierija. Mario nema izričito nekog uzora, kaže nam, ali poštuje svakog sportaša koji je predan onome što radi. Tako će u cijeloj priči izdvojiti LeBron Jamesa. Trener im je zasigurno uzor, pogotovo što se tiče trenerske karijere.