Zjena Glamočanin, cijenjena dubrovačka kostimografkinja i dizajnerica, nominirana je za nagradu Irske akademije za film i televiziju (IFTA) u kategoriji najboljeg kostimografa za svoj rad na filmu Kneecap (2024.), u režiji Richa Peppiatta. Ova prestižna priznanja često se nazivaju ‘irskim Oscarima’. Kneecap je ujedno i irski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma na 97. dodjeli te najpoznatije filmske nagrade. Nagrade IFTA prepoznaju izvrsnost u 29 kategorija filma i televizijske drame. Ovogodišnji dobitnici bit će proglašeni na svečanoj ceremoniji 14. veljače 2025. u Dublin Royal Convention Centre, obilježavajući 22. godišnjicu ovog događaja.
Jeste li očekivali ovako nešto ili ste se iznenadili kada ste saznali da ste nominirani?
Strašno sam uzbuđena, obje nominacije su jako velika priznanja. Dakle, produkcija mene mora predložiti za nagradu. Ja potom moram napisati par riječi o kostimima i zašto je baš taj projekt poseban i zaslužuje nominaciju. Tako da se zna unaprijed da se prijavljujemo za nagradu. Nakon toga odbor i glasači odlučuju koji kandidati idu na same nominacije. Dakle taj proces traje. Prijave za ovu nagradu su bile u studenom. Tako da ja od tada iščekujem hoće li biti ili neće.
Kako i kada ste krenuli raditi na ovom filmu za koji ste nominirani i uopće na filmskoj kostimografiji?
Ja sam počela raditi na Thronsima tu u Dubrovniku. Za snimanje šeste sezone su me pozvali u Belfast. Nakon toga je krenulo i počela sam raditi na projektima diljem Europe. To je sve bilo jako atraktivno i zabavno, ali nisam radila kao kostimograf, nego sam ispunjavala razno razne pozicije. Strašno mi je nedostajalo kreiranje tako da samo počela vikendima raditi kao kostimograf na kratkim filmovima. Nakon pet tih kratkih filmova sam dobila dvije ogromne reklame i niskobudžetni dugometražni film. Onda se dogodila Corona i sve je stalo. Prvi projekt nakon Corone je bio Illyricvm u Bosni. Nakon toga sam u Belfastu dobila posao na Bloodlands 2. To je prva onako velika serija koju sam dizajnirala. Nakon toga sam dobila jednu dječju seriju. I onda krajem 2022., dok sam radila na Silverpointu, doznala sam da će snimati Kneecap. Poslala sam svoj CV producentici i ona je organizirala intervjuu s redateljem. I rest je history kako bi se reklo.
Zasigurno u Irskoj nije bilo lako probiti se, uspjeti? Vama je evo uspjelo. Kako? Što je sve bilo potrebno? Pretpostavljam puno truda, odricanja, talent naravno… Mozda i malo sreće?
Mislim da pitanje u potpunosti odgovara samo na sebe. Puno truda, talenta, i sreće. Što se tiče odricanja, kad radiš ono sto voliš nekako nema odricanja.
Kada ste otišli iz Hrvatske? Zašto? Jeste li ikad preispitivali tu svoju odluku i mislte li da bi, da ste ostali, ikada mogli doživjeti kod nas neki veći uspjeh?
Ovo ljeto će biti 10 godina da sam otišla. Razlog odlaska je bila kombinacija dvaju razloga. Dobila sam ponudu za posao ovdje i zaljubila sam se u čovjeka odavde. Tako da je odlazak imao smisla. Mislim da je odlazak u Belfast jedan od boljih poteza koji sam napravila u životu. U Hrvatskoj sam imala osjećaj da tapkam u mjestu. Ovdje sam, u zadnjih 10 godina, uz puno truda, ostvarila karijeru kakvu sam oduvijek htjela. Možda bi se sve to dogodilo u Hrvatskoj, ali kroz neko duže razdoblje.
Mama ste dvoje djece. U Irskoj ipak nemate svoje obitelji. Imajući to u vidu raditi filmsku kostimografiju sigurno nije lako. Kako se organizirate?
To ćemo tek sad vidjeti. Imam jedan kratki projekt krajem prvog mjeseca. Snimanje će trajati 10 dana. Do sada smo se muž i ja uspješno izmjenjivali na projektima. On kao fotograf radi samo par dana u tjednu tako da sve to nekako uspijevamo izhendlati sami. Ali zadnjih par puta, kad su bile ove nominacije i dodjele u Londonu, mama mi je došla i pomogla.
Nerijetko ljudi posvete ovako značajne nominacije i nagrade nekome. Imate li nekoga kome bi ovo posvetili ili ‘pak jednostavno sama sebi?
Predragu Vušoviću – Pređu. Ovu i svaku sljedeću!