Moje ime je Goran Bošković, ali cijelo djetinjstvo nosio sam ime Nikša Knego. Odrastao sam u Domu Maslina. Tamo sam bio do svoje 19. godine. Pošao sam u vojsku i tada sam mislio da ću se moći vratiti kad završi vojni rok. Ravnateljica Iliana Stojanović mi je tada izašla u susret i sredila da ostanem još pola godine dok se barem na prvu ne snađem. Ona mi je sredila i prvi posao – počinje svoju priču ovaj 35-godišnjak s kojim smo se našli u njegovom podstanarskom sanu u Gružu.
On je jedna od priča uspješnog snalaženja nakon izlaska iz Doma za nezbrinutu djecu, a iako su teme o kojima samo razgovarali izrazito osobne i privatne, Goran je to ‘davno posložio’.
-Nema tabu tema – rekao nam je uoči početka snimanja vidjevši očitu dozu nervoze kod nas.
I zaista je tako i bilo, pitanje za pitanjem, Goran je spremno odgovarao, od njegovih iskustava u Domu, izlaska i kasnijeg snalaženja u životu.
Njegovu životnu priču možete doznati samo u tiskanom izdanju DuLista koje je od srijede u prodaji.