Lukša Malohodžić doživio je prometnu nesreću s 19 godina. Isto toliko godina imao je i Ante Kolunđija. Obojici im se život potpuno promijenio. Svoja iskustva ispričali su na javnoj tribini “Jedna sekunda koja mijenja život”. Tribinu je organizirala udruga Sigurnost u prometu u petak 8. ožujka u amfiteatru Sveučilišta u Dubrovniku.
Uz ova dva mladića koji su prošla pakao prometne nesreće, govorili su i Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić, novinarka Danijela Demarin Hasanović te Denis Pavela iz Udruge Sigurnost u prometu.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji je u 2023. zabilježeno 710 prometnih nesreća, smrtno stradalih je osam, teško ozlijeđenih 144, a s lakšim ozljedama bilo je 350 osoba.
Lukša Malohodžić je istaknuo kako su jedine tegobe koje ima danas one u glavi.
– Iza srednje škole upisao sam fakultet u Mostaru i kupio motor marke KTM koji je, naravno, bio zabavan. Prometna mi se dogodila stotinjak metara odavde ispred Caffe bara Dukaha gdje sam se, kretajući se iz smjera Pila punom brzinom frontalno sudario u, koliko se sjećam, golfa četvrticu. Između motora i auta je ostala moja desna potkoljenica, a ja sam nastavio dalje. Ozlijedio sam leđa i šaku, a bedrena kost na istoj nozi je pukla na dva dijela te se nažalost sjećam svega, svake sekunde – ispričao je Malohodžić.
Ljudi koji su se našli na mjestu nesreće su mu priskočili u pomoć, prisjetio se.
– Podvezali su mi nogu zbog obilnog krvarenja. Međutim, tada sam samo razmišljao i govorio ljudima da ne zovu nikoga jer sam mislio da će me otac ‘prebiti’ kada sazna za ovo. Kada je došla hitna samo sam ih molio da mi daju nešto za bolove. Nakon što smo stigli na bolnički prijem odmah su me prebacili na operaciju. Iduće čega se sjećam buđenje je u sobi za intenzivnu njegu – rekao je.
Na pitanje kako je podnio svoju dijagnozu odgovorio je kako se ‘dođe do trenutka kada treba ići samo naprijed’.
– Treba proći određeno vrijeme da se ovakva stvar procesuira te onda dolazite do razina gdje shvaćate da morate samo ići naprijed. Nakon svega sam išao na liječenje u Zagreb, pa na oporavak u Varaždinske toplice gdje sam bio pet tjedana. Zatim sam se počeo baviti sportom – ispričao je Lukša koji je smatrao kako mu jedino bavljenje sportom može pomoći.
U nesreći je Lukša izgubio stopalo i dio ispod desne potkoljenice.
– Sada nosim protezu na nozi, ali sam ih do sada slomio 4 ili 5. Nesreća mi je bila teža nego sam oporavak, ali s vremenom bude lakše – ispričao je Malohodžić.
Ipak, nesreća ga nije zaustavila u tome da postane uspješni poduzetnik.
– Imam turističku agenciju preko koje vozimo turiste po Jadranu, a širimo se i na Balkan te je ovo i moj ispušni ventil. Međutim, nesreća me je gurnula u ovo. Za momke s motorima poručujem kako mi je žao što nisam išao na Grobnik i tamo rješavao svoje frustracije – rekao je Lukša.
Anti Kolunđiji, kako sam navodi, nesreća je otvorila neka nova vrata. Prije nje živio je dan za danom bez ambicija.
– Taj dan sam s krštenja u obitelji krenuo na posao iako su mi rekli da nema potrebe za tim. Majka je rekla kako je daleko i da uzmem auto što naravno nisam učinio, ali što bi bilo da sam je poslušao, to ne znam. Prometna mi se dogodila u Župi dubrovačkoj u Kuparima. Vozač automobila koji je pokušao skrenuti udario me po boku motora, a ja nisam mogao ni kočiti ni ništa jer se sve dogodilo u sekundi. Sjećam se scena da je bilo ljudi oko mene, da se nisam mogao ustati te sam mislio da je sve to nešto trenutno. Hitna je došla jako brzo, od ozljeda izvana nije bilo ničega. Jedino što sam vidio je bilo napuknuće na lijevoj potkoljenici. Imao sam za to vrijeme velike bolove u leđima i nogama, a kada sam došao u bolnicu hitno sam helikopterom poslan za Zagreb – prisjetio se Ante kojemu je napravljena hitna operacija kralježnice. Ugrađene su mu pločice i šipke u leđa koje su fiksirale slomljeni dio.
– Najveći problem bio je jedan kralježak koji je puknuo i oštetio leđnu moždinu. U početku nisam osjećao ništa, ali s vremenom i rehabilitacijom mogu micati nogama i prošetati sa štakama – ispričao je Ante koji je nastavio o potresnim detaljima saznanja o svojoj zdravstvenoj situaciji.
Rekli su mu da sve ovisi o njemu i da je bilo gorih slučajeva od njegovog.
– Možda neću nikada prihvatiti ovo, ali sam se prilagodio te time olakšao sebi i drugima, prijateljima i obitelji. Danas moj dan većinom kreće s fakultetom, pa treningom za tenis, možda pođem odigrati jedan teniski meč, pa onda u teretanu. Planiram završiti faks i okrenuti se tenisu za neke dvije godine jer sada ne mogu zbog fakulteta, a nakon toga ćemo vidjeti – objasnio je Kolunđija.
Dotaknuo se i problema invalida u Dubrovniku. Naveo je da u mnogim zgradama po Gradu rampe ne rade, a kao problem naveo je i da parkirališna mjesta nisu najbolje riješena. Ipak, nekako se snalazi.
Na pitanje krivi li čovjeka koji je skrivio prometnu nesreću, Ante je odgovorio da nema zamjerki, ali jedna stvar mu ipak smeta.
– O njemu nisam puno razmišljao zašto me udario, ne zamjeram mu ništa zato što i ja imam svojih grešaka u prometu. Jedino što mi smeta je što se nije javio ili se ponudio pomoći u nekim situacijama – rekao je Kolunđija.
Denis Pavela je istaknuo da brojke nisu dobre i da smo kao društvo postali inertni brojači ljudskih života.
– Nedostaje nam sustavna prevencija i kampanja. Podaci koji su ovdje spomenuti su puno gori. Stoga moram reći da je u Republici Hrvatskoj u 2023. poginulo 248 osoba. Međutim, svaki dan će stradati 40 osoba, a svake godine 14 tisuća ljudi. Sa 71 smrtno stradalom osobom na milijun stanovnika u prometnim nesrećama mi smo na začelju uz Bugarsku i Rumunjsku po broju stradalih u prometu. Kao društvo ne reagiramo na ove stvari, barem ne u cjelini. Možemo i moramo zajedno više napraviti. Svaki dan u bolnici vidim djecu koja su postala teški invalidi u prometnim nesrećama, i svaki dan ih obilaze roditelji – rekao je Pavela.
Zapitao se zašto ne radimo što je potrebno dok su naša djeca živa i zdrava.
– Zašto obilazimo groblja i bolnice? Prevencija kreće iz obiteljskog doma, stoga s djetetom treba razgovarati, a kasnije to preuzimaju institucije. Nadam se da ćete ove priče danas prenijeti svojim vršnjacima. Danas se često koristi pojam četiri ubojice u prometu, a to su alkohol, brzina, korištenje mobitela i nekorištenje pojasa. S ovim svime možete prouzročiti prometnu nesreću ili biti kažnjeni. Naime, kazne su veće od 130 eura. Još bih naglasio kako 50 posto stradalih nije nosilo pojas, a ove četiri ubojice ponajviše ubijaju mlade ljude – objasnio je Pavela te rekao okupljenima da uživaju u vožnji i životu, ali i da gledaju vozilo kao prijevozno sredstvo od točke A do točke B, a ne kao nešto za dokazivanje.
Marijo Bekić smatra kako bi što više ljudi trebalo znati pružiti prvu pomoć te da ih tome treba podučiti.
– Veliki dio prometnih nesreća prošao mi je kroz ruke. Moramo mladima stalno pričati o opasnostima u prometu. Naime, kada moj sin izađe i uzme motor prekrstimo se. Svima je ovo dostupno i jeftino, a mladi vozači nemaju iskustva – rekao je Bekić i napomenuo: “Ako vozite nemojte misliti kako ste sami na cesti!”
Danijela Demarin Hasanović dotaknula se uloge medija u prometnim nesrećama.
– Oni koji nisu tu će se informirati o ovome preko televizije, portala, radija i sl. Mi mediji prenosimo vijesti o prometnim nesrećama te poruke stradalih kako bi se iste scene izbjegle u budućnosti. Naime, i sami stradali nam prenose svoje priče. Uz ovo smo prenijeli puno priča o nepravilnostima u prometu. Ovaj problem direktno utječe na naš život. Razmislite prije nego sjednete za volan – rekla je Demarin Hasanović.