Predavanje u suradnji Libertas međunarodnog sveučilišta i Dubrovačkih knjižnica pod naslovom ‘Živjeti se (ne)mora: O smrti iz tri kuta’ održalo se ovog ponedjeljka u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik. O tri različita pogleda na smrt govorili su don Jerko Ban, dr. sc. Igor Borić i dr. sc. Maroje Višić.
Dr. sc. Igor Borić objasnio je značenje dvije poznate tvrdnje o smrti: smrt je završetak života i sva živa bića umiru. Predstavio je i definicije života i to fiziološku, metaboličku te biokemijsku i genetičku. Budući da se pojedine sastavnice ovih definicija nalaze i u neživoj prirodi, a neke od njih nemaju pojedini živi sustavi, smatraju se nepotpunima. Izučavanjem smrti bavi se tanatologija (tanatos grč., smrt) koja je posebna grana sudske medicine i patologije. Borić je objasnio kako agonija označava borbu sa smrću, smrt je proces u kojem se tijelo postepeno gasi i može biti nasilna ili prirodna, a kliničkom smrću agonija se završava. Bolesnik ne doživljava smrt na takav način kao promatrač, osim ako se ne radi o nasilnoj smrti.
Dr. sc. Maroje Višić dotaknuo se Sokratove smrti i zapitao može li filozofija postojati bez smrti. Kazao je kako Sokrat kroz Platonova usta podučava proces uvježbavanja kojim se duša postepeno oslobađa vezanosti uz tijelo težući za intelektualnom spoznajom.
– Ne treba se bojati smrti jer se njome postiže taj cilj. Međutim u predavanju nećemo slijediti Platona i prihvatiti razdvojenost duše od tijela, ali ćemo se složiti s faktorom da su u sveri duše očuvane ideje ljepšeg, boljeg, pravednijeg i slobodnijeg društva i života. U sveri tjelesnosti unutar koje se odvija dinamika nagona životni nagon, eros, teži povećanju zadovoljena i smanjenju nelagode i potiskivanja – objasnio je Višić pritom se vodeći filozofijom Martina Heideggera i Sigmunda Freuda. Obrazložio je odnos smrti kao fenomena života i revolucije. Smrt je istaknuo kao modus ‘može biti’ za razliku od drugih vanjskih modusa rekavši kako u ‘smrti nitko ne može zastupati drugoga’.
Don Jerko Ban podijelio je promišljanja o smrti u kontekstu Ars moriendi (umijeće umiranja) i Ars vivendi (Umijeće življenja), s tim da u Ars vivendi spadaju eliksiri mladosti poput ostati lijep, mlad i zdrav, dok je Ars Moriendi umijeće (dobrog) umiranja i prihvaćanje konačnosti života. Istaknuo je i pet točaka Richarda Rohra kod inicijacije (godine zrelosti): nisi toliko važan, nemaš potpunu kontrolu nad svojim životom, život je težak, život se ne vrti oko tebe i umrijet ćeš.
– U zapadnoj kulturi zadnja se točka sve više odgađa, ne govori se o smrti ni o patnji i to je uzrok toliko anksioznosti – zaključio je Ban spomenuvši kako je govoriti o smrti isto što i govoriti o životu.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava o smrti i pitanja iz publike.
Ovo je treće predavanje u suradnji Dubrovačkih knjižnica i Libertas međunarodnog sveučilišta.