Ziggy je lovački pas koji je dugo vremena proveo u Azilu Dubrovnik čekajući da ga netko udomi. Imao je težak život prije toga koji je bio obilježen zanemarivanjem i izgladnjivanjem i tako je na rubu života došao u ruke dobrih ljudi u azilu koji su malo po malo postali njegovo sigurno utočište, ali samo privremeno. Ziggy je napokon našao svoj stalni dom i obitelj koja će sada brinuti o njemu onako kako je to zaslužio od početka, kao i svaki pas.
– Mirno spavaj dečko naš, noćna mora je gotova. Mislio je da ljudi samo bole. A danas zna da ljudi mogu biti dom.
Ziggy je mjesecima čekao u azilu. Uvijek tiho, uvijek negdje sa strane… noseći u sebi sve ono što mu je život prije ostavio. Strah od dodira. Od pogleda. Od blizine. Strah koji ne nastane preko noći… i ne nestane preko noći.
Nema ti gore u našem kraju nego roditi se kao lovački pas. Previše njih živi život koji nije život… vezani, zaboravljeni, izgladnjivani… naučeni da se boje ruke koja bi trebala značiti sigurnost. Ziggy je bio jedan od njih.
Ali negdje između tih dana čekanja dogodilo se nešto veliko, iako naizgled neprimjetno. Jedan pogled koji se nije sklanjao. Jedna ruka koja nije odustala. Jedan trenutak u kojem je odlučio pokušati vjerovati, pa makar i malo.
I to malo je raslo. Počeo nam je vjerovati, a mi smo tada prvi put dopustili sebi pomisliti da bi jednog dana mogli gledati ovakve prizore. U početku se nismo usudili ni sanjati. A danas su stvarnost. Ziggy na kauču. Opušten. Siguran. Voljen. Zbog ovakvih priča vrijedi svaki težak dan. Svaka sumnja. Svaki trenutak kad se čini da nema pomaka. Jer na kraju, dogodi se ovo. Dogodi se dom. Sretno udomljenje, Ziggy – napisala je ekipa iz Azila Dubrovnik u objavi posvećenoj Ziggyju.
