Izložba Zenaide Bandur (1885.-1946.), nedovoljno poznate slikarice rodom iz Stona otvara se u petak, 16. lipnja u 20 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika.
Na izložbi će se predstaviti portreti, žanr scene, sakralni prizori i mrtve prirode u tehnici ulja i akvarela, a cilj je valorizirati stvaranje Zenaide Bandur u širem društveno-kulturnom kontekstu, te ponuditi specifično stilsko određenje njenih djela. Djela su posuđena iz dubrovačkih, (malo)stonskih, zagrebačkih i splitskih privatnih zbirki i muzejskih kolekcija. Autorice izložbe su dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.
Cjelokupni opus Zenaide Bandur pripada jednoj vrsti intimizma, ne samo u odabiru tema, već i u suzdržanom koloritu koji se može povezati s njenim učiteljem Emanuelom Vidovićem, ali je svakako imanentan i prirodi umjetnice. Makar je primila samo sporadične likovne poduke, slikarski poziv osjećala je do kraja života i intenzivno je stvarala u rasponu od četiri desetljeća. Svoje najveće dosege ostvarila je u mrtvim prirodama i portretima bliskih ljudi u kojima se postupno oslobađa njena slikarska faktura. Riječ je o samozatajnom, tihom radu, slikarstvu bez velikih pretenzija koje je ipak u kontekstu dubrovačke umjetnosti nepravedno zanemareno. Ovom izložbom Umjetnička galerija Dubrovnik nastavlja s jednom od svojih programskih smjernica – istraživanjem manje poznatih opusa dubrovačke / hrvatske likovne scene.
Izložba ostaje otvorena do 30. srpnja 2017. godine.
Zenaida Bandur – biografija:
(Ston, 12. 4. 1885. – Zagreb, 19. 7. 1946.)
Zenaida Bandur (rođena Ercegović) svoje prve slikarske poduke dobiva kod Domenike Suhor, dubrovačke amaterske slikarice, te povremeno od Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića. Dana 22. 2. 1905. g. udala se za Antuna Bandura, veleposjednika i načelnika iz Malog Stona, a potom 1910./11. nastavila svoje školovanje na Državnoj ženskoj zanatskoj školi u Splitu, gdje poduke u crtanju i slikanju dobiva od Emanuela Vidovića. Oko 1928. g. seli se u Zagreb, živi u Heinzlovoj ulici br. 19, a 1928. g. postala je članicom i blagajnicom novoosnovanog Kluba likovnih umjetnica. Odlazi na studijska putovanja u Rim, Firencu, Veneciju, Beč i Pariz. Tijekom četiri desetljeća ostvarila je veći broj djela u tehnikama ulja na platnu, akvarela, crteža pastelom, ugljenom i olovkom, a tematski se orijentira na portrete, mrtve prirode, figuralne kompozicije pretežno folklorne tematike, pejzaže i sakralne kompozicije. Njena djela nalaze se u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, Etnografskog i Arheološkog muzeja u Splitu te brojnim privatnim i crkvenim zbirkama u Dubrovniku, Stonu i Zagrebu. Tijekom života izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, ali nije organizirala niti jednu samostalnu izložbu.