Desna ruka gradonačelnika Andra Vlahušića, mladi lav HSS-a Željko Raguž, glavni je operativac gradske uprave.
Od prošlogodišnjih lokalnih izbora pod njegov resor potpali su tako gotovo svi, malim ljudima ‘opipljivi’ problemi, u prvom redu komunalne prirode. Kakva pravila, ali i sankcije očekuju ugostitelje i brojne druge turističke radnike ove i sljedeće sezone, što je to Dubrovačka kartica za građane, te kakve su mu danas veze s Ivicom Todorićem i koncernom Agrokor otkrio je u novom broju DuLista.
U politički i javni život Dubrovnika ušli ste kao kandidat HSS-a za gradonačelnika. U jeku kampanje odlučili ste se prikloniti aktualnom gradonačelniku? Zašto?
Politikom sam se počeo baviti iz uvjerenja kako je moguće nešto napraviti za čovjeka, Grad i zajednicu, a druga je stvar što se u politici često nađu ljudi kojima je jedino važan privatni interes. Vodili smo afirmativnu kampanju, zalagali smo se za najsocijalnije skupine u društvu i komunalne probleme koji su se tad događali. S kampanjom smo krenuli skoro pola godine prije ostalih, a drugi dio gradonačelnikovog mandata se uvelike razlikuje od onoga u prve dvije godine. Tada su se sanirali stari dugovi prijašnjih vlasti, stoga nismo mogli ni znati kakav će aktualni gradonačelnik zaista i biti u narednom razdoblju. U tom drugom dijelu mandata izvršio je sve što je danas vidljivo. Sjeli smo u četiri oka i dogovorili suradnju na zadovoljstvo HSS-a i HNS-a te stanovnika Dubrovnika. To je bio jedan od boljih poteza HSS-a i mene osobno. Imam poprilično slobodne ruke i to će se vidjeti na nekim budućim projektima.
Imate 30 godina, jedan ste od najmlađih zamjenika gradonačelnika Dubrovnika uopće, smatrate li to svojom prednošću ili manom?
Prethodno sam radio u Agrokoru, gdje je dob bila najmanje važna. Gledali su se oni koji žele ili ne žele raditi, odnosno jesu ili nisu sposobni. Zbog mog rada i predanosti patilo je moje slobodno vrijeme pa i obitelj, ali to me sve isprofiliralo da mogu sudjelovati u radu gradske uprave na svim razinama. Imate i primjer Austrije, gdje je ministar vanjskih poslova i mlađi od mene, tako da se nadam kako svakom godinom mogu biti samo bolji i bolji. Osim toga, za razliku od velikog broja zaposlenih u gradskim i državnim tvrtkama, moje radne navike počele su ‘kod privatnika’. Bilo je normalno ‘zarađivati kruh iz dana u dan’. Sustav je jednostavan, koliko tvrtci vrijedite toliko ćete na kraju mjeseca biti plaćeni, odnosno stimulirani ili destimulirani. To želim uvesti i u gradsku upravu. Ne može istu plaću dobiti netko tko primjerice mjesečno napravi deset puta više od svog kolege. To nije pravedno i želim to promijeniti.
Razgovor u cijelosti pročitajte u novom, tiskanom izdanju DuLista!