ŽELJKO DADIĆ ‘Nedostaje nam više od 600 novih vezova’

Županijska lučka uprava ovih dana dovršava kapitalni projekt komunalne lučice Batala, investicije koja će pomoći brojnim korisnicima koji su se, zajedno sa ŽLUD-om, našli u neugodnoj situaciji ‘borbe za prostor’ s komercijalnom marinom, odnosno ‘susjedom’ komunalne lučice.

O kronologiji projekta, njegovom okončavanju, ali i manjku vezova, ostalim projektima… Razgovarali smo za ovaj broj DuLista s ravnateljem ŽLUD-a Željkom Dadićem.

Pitanje Batale pokrenuto je još od 2011. godine. Kako je tekao taj projekt?

Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo je Urbanistički plan uređenja Gruškog akvatorija 2011. godine i njime je predviđeno da u jednom dijelu Batale bude komunalna lučica, odnosno komunalni vez za lokalno stanovništvo kojim upravlja Lučka uprava. Drugi dio, od ville Elize do Orsana, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je dalo u koncesiju. Time su se granice nadležnosti ŽLUD povukle do ville Elize te je taj dio ostao uskraćen za komunalni vez. Planom je predviđeno postavljenje šest pontona ukupne dužine 600 metara na kojem će se smjestiti 500 komunalnih vezova. Projektom smo napravili idejno rješenje koje je obuhvatilo i izradu Studije utjecaja na okoliš koja je završena 2014. godine. Nakon toga, u rujnu 2016. dobili smo lokacijsku dozvolu, a nakon toga izradili smo glavni projekt. Građevinsku dozvolu dobili smo u lipnju 2016. godine.

I tad se pojavljuju prvi problemi?

Problemi su se pojavili izgradnjom komercijalne marine, budući da su se ljudi trebali premjestiti s tog dijela, iako je Studija utjecaja na okoliš dala obvezu koncesionaru da privremeno smjesti sve brodice koje mora ukloniti iz tog dijela. Nažalost, to nitko nije napomenuo, a jako je bitan poda­tak. To je bila obaveza koncesionara, a mi smo se našli u neobranom grožđu. Dogodili su se i prosvjedi za koje mi nismo krivci.

Pontonom ste uspjeli zadovoljiti dio korisnika?

Pala mi je na pamet ideja da interventno ugasimo požar, raspisali smo natječaj za jedan ponton, koji smo financirali iz vlastitih sredstava, a koštao je milijun i pol kuna bez PDV-a. Nikakvi drugi projekti nisu bili ugroženi, budući da u tom trenutku nismo imali ništa značajnije kao investiciju, pa smo imali rezervirana sredstva koja smo iskoristili za kupnju. Tu smo smjestili dio barki, otprilike osamdesetak, koje su premještene iz koncesioniranog dijela. Nismo uspjeli sve, ali zadovoimali rezervirana sredstva koja smo ljili smo veliku većinu korisnika. Neki su se privremeno snašli. Nakon toga krenuli smo u listopadu s realizacijom kredita putem HBOR-a i potpisali ugo­vor za kredit od deset milijuna kuna s rokom povrata 12 godina, uz kamatu od tri posto. Onda su uslijedile standardne procedure poput javne nabave za preostalih pet pontona.

U svibnju ove godine potpisali ste i ugovor za pontone. Kad možemo očekivati kraj radova?

Ugovor smo potpisali sa svjetski renomiranim proizvođačem pontona Mari­netek NCP d.o.o. iz Šibenika, u vrijednosti 8,4 milijuna kuna bez PDV-a. Kredit ćemo vraćati 12 godina, a pro­jekt se pomalo privodi kraju. Očekujemo još postavljanje muringa na posljednjem pontonu dužine 134 metra te bi sve trebalo biti završeno kroz desetak dana.

Osim najavljenih petsto vezova, koliko korisnika ‘visi’?

Ljudi su prezadovoljni. Petsto vezova namijenjeno je za korisnike koji su već godinama uredno plaćali svoje lučke pristojbe za vez tako da su ovi vezovi nažalost samo za njih. Imamo još preko šesto zahtjeva za vezove kojima nećemo moći udovoljiti.

Izgradnjom komercijalne marine su se pojavili problemi, budući da su se ljudi trebali izmjestiti s tog dijela, iako je Studija utjecaja na okoliš dala obvezu koncesionaru da privremeno smjesti te brodice koje mora ukloniti iz tog dijela. Nažalost, to nitko nije napomenuo

Može li se ta situacija promijeniti u budućnosti? Hoće li se ipak iznaći rješenje za tih više od šesto vezova?

Na području Batale neće se više moći raditi, ali mislim da u budućnosti treba razmišljati s Gradom Dubrovnikom te Županijom da se na drugim lokacijama stvore određeni bazeni koji bi se koristili za komunalni vez. Mislim da je izvedivo, pogotovo u dijelu prema Solitudu i prema lučici koja je ‘na divlje’. Odnosno, da se uredi, ali to bi trebalo uz njihovu pomoć, budući da se Lučka uprava s problemom vezova na Batali i financijski iscrpila. U sinergiji Grada i Županije mogao bi se napraviti projekt uređenja poput pontona, budući da je tu dosta zahtjeva za komunalnim vezom. Trebalo je razmišljati drugačije kod donošenja planova da se dio u kojem je sad komercijalna marina ostavi za komunalni vez, jer bi se s komunalnim vezovima u tom dijelu zadovoljio dobar dio, ako ne i svi korisnici na području grada.

Financijski gledano, koji su još najznačajniji projekti ŽLUD-a?

Uložili smo preko 30 milijuna kuna u sanaciju infrastrukture, većim dijelom iz vlastitih sredstava. Osim već spomenutog kredita rekonstruirali smo rivu u Luci Šipanskoj, za što nam je država dala tri milijuna kuna, a Grad Dubrovnik milijun kuna. Tu je i riva na Gornjem Čelu na Kalamoti, na Tenturiji u Komolcu, sidreni sustav u gradskoj luci Dubrovnik, dio luke u Gružu… Djeluje ‘sitno’, ali zapravo su to važni projekti. Morate znati da se ništa od Franja Josipa, odnosno Austro-Ugar­ske, nije napravilo. Do današnjeg vremena se nije ulagalo niti obnavljalo po tom pitanju.

U kojoj je fazi projekt izgradnje ribarske luke u Sustjepanu?

Potpisali smo ugovor s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture u vrijednosti milijun kuna za izradu projektne dokumentacije. Ta sredstva moramo iskoristiti do lipnja 2020. godine i sigurno ćemo ih iskoristiti. Nakon toga ide se prema EU fondovima za financiranje izgradnje. Što se tiče povlačenja sredstava imamo veliku podršku DUNEA-e, kod koje se informiramo o natječajima i primamo sugestije. Također, sad ćemo raditi na projektu rive u Donjem Čelu na Kalamoti, koja je isto u jako lošem stanju. Radit ćemo novo rješenje, rekonstrukciju i sanaciju. Već imamo naznake da se taj projekt može finannirati iz EU sredstava, tako da ćemo krenuti raditi na projektnoj doku­mentaciji i već iduće godine imat ćemo, vjerujem, građevinsku dozvolu te ćemo kandidirati projekt. Veza otok-grad ide četiri puta dnevno, tako da je to jako bitno. Tijekom sezone tu je jako velik promet, na svim linijama prema Elafitima Postira je nakrcana i rive su dosta opterećene. Svake godine stižu sve veći i veći brodovi, pogotovo izletnički, pa je velik pritisak.

Postojala je i ideja izgradnje pristana na Komardi. Što je s tim?

Ideja pristana pod Komardom financirala bi se sredstvima EU fondova bila je gotovo pred potpisom, no Konzervatori nisu dali zeleno svjetlo za izgradnju. To bi rasteretilo dobar dio prometa u Portu budući da je prenapučen, a ljeti je promet prezagušen – od cruisera, do izletnika, brodara. Taj projekt, koji je po meni bio jako dobar, zamišljen je kao rasterećenje, međutim nažalost nije prošao iako je javni projekt. Naravno, sve bismo radili u skladu s njihovim smjernicama – kamenu fiksnu rivu. Možda se u budućnosti predomisle jer iskreno, mislim da je projekt prioritet da se rastereti Porat, veliki i mali mul. Mora se znati da je tamo i prije bila luka, pa tu su se vezivali brodovi. Samim time što bi se gosti iskrcavali i prolazili kroz prostor Lazareta, spuštali bi se preko Ploča i bio bi to još jedan dodatni oblik razgledavanja, a bez stvaranja čepova.

Korisnike vezova zanima hoće li s modernijom uslugom na Batali doći i do poskupljenja cijena?

Maksimum koji se naplaćuje je 200 kuna po dužnom metru. To je prema pravilniku Ministarstva i toga se strogo držimo. Cijene se neće mijenjati, a usluga je na puno većoj razini. Nema više kaića, sad mogu prošetati do barke!