Mara Miloglav Moretić, mlada dubrovačka modna dizajnerica, proslavila se odmah po završetku fakulteta. Završivši Tekstilno – tehnološki fakultet, smjer Dizajn i projektiranje tekstila i odjeće, Mara se prijavila istodobno na Dreft Fashion Week Zagreb i Modni Ormar, te na oba postigla značajne uspjehe.
Nakon zagrebačkih uspjeha od prije nekoliko godina, sad živi u Dubrovniku, no ipak je stalno pozivaju na modne događaje u Zagrebu. Na pauzi je jer je istodobno dizajnerica, supruga i mama, no planovi za budućnost su joj otvorenje vlastitog studija i tematsko proširenje svojih radova.
Vaši prvi modni uspjesi zbili su se odmah po završetku fakulteta. Jesi li očekivala ovakav uspjeh, kojeg mnogi mladi dizajneri rijetko kada dožive na svom prvom nastupu?
– Diplomirala sam 2009. godine, te se prijavila na Modni Ormar i Fashion Week s različitim kolekcijama. Sve se dogodilo nekako na brzinu. Fashion Week, čiju prijavu sam prošla, bio je moj prvi svojevrsni modni nastup, na kojem sam pobjedila kao najbolji mladi dizajner godine. To mi je bio šok, naravno – pozitivni, jer sam čula da to nikome dosad nije uspjelo ovako kratko nakon diplome. Divna je stvar kad ti se tako nešto dogodi. Poslije moje prve pobjede, išla sam na Zagreb Fashion Week u kategoriji dizajnera Hrvatske. Naime, nagrada „Mandica“ koju sam dobila za najboljeg mladog dizajnera odnosi se na reviju do pet modela, a veća kolekcija je deset do petnaest modela. Kad dobiješ nagradu, možeš se prijaviti dogodine za samostalnu kolekciju, što sam i učinila. I od tada me stalno zovu.
Držim se svog smjera
Je li Vam ikad palo na pamet raditi tematske kolekcije, kao što su vjenčanice, odjeća za kazalište i slično?
– Radit ću to sigurno, samo ne znam kad. Sad sam u svojevrsnoj pauzi, jer sam mama. No, doći će i takve stvari na red. Ja inače radim onako kako mi nešto padne na pamet, neka ideja, bilo što…nešto što „snimim“ dok na primjer, šetam. Sve me inspirira i onda samo „izbacim“ nešto. Slobodnija sam i mogu maštovitije raditi. Tako da možda kasnije tako napravim i s vjenčanicama. Recimo, stalno me pitaju kad ću raditi dječju kolekciju. Ne znam, možda jednom, kroz naredne godine. No ja se još držim nekog svog smjera, što paše meni, neke moje stilske figure. A kazalište?
To je predivna stvar i naravno da bih voljela raditi takvo nešto. Asistirala sam na Ljetnim igrama, međutim očekivala sam kako ću tamo raditi više, i dati više od sebe, a ne samo biti asistent. Nažalost, u nas ne postoji nikakva modna tvornica, neki pogon, gdje bi mladi dizajneri asistirali ili se usavršavali. Doduše, to mene ni ne zanima baš, a kako nema nikakvih modnih ateljea u Dubrovniku, pokušala sam se povezati s kostimografima na Igrama, jedno ljeto. Super stvar, naučiš nešto, no očekivala sam kako ću raditi više. Šteta što traje tako kratko. Vidjet ćemo iduće ljeto.
Kako biste opisali svoje dvije kolekcije „Gumeni bomboni“ i „Zeko hop“?
– „Gumeni bomboni“ je zimska kolekcija haljina kratkih rukava inspirirana zimama u Zagrebu, gdje je u biti unutrašnjost svake prostorije jako ugrijana, tako da su idealne za ispod neke debele jakne, sasvim dovoljne. Za reviju sam ih kombinirala s gumenim čizmama, a boje su sve kontrastne, vedre…potiču na energiju i aktivnost. Na to sam ciljala – veselje, optimizam, čista pozitiva koja budi iz ove zimske uspavanosti. „Zeko hop“ je pak upečatljiva kolekcija za nesputani mladenački duh. Za ljude koji žele ostaviti dojam. Smirenija je od „Gumenih bombona“, kombinira bež i crnu boju s elementima crvene boje…nije toliko „jaka“ kao kolekcija prije, no s bojom i oblicima šalje svojevrsnu poruku…Sastoji se od haljina, hlača, topića, suknji i slično, a inspirirao me Zekoslav Mrkva, te se zato i zove „Zeko hop“. Razigrana je i dinamična. Kolekcije stilski različite, na ipak sam ja u obje.
Koliko često izlažete svoje kolekcije?
– Imala sam tu debitantsku 2009. nakon diplome, pa 2010. još jednom tu istu, proširenu kolekciju…pa, izlažem svake godine jednu kolekciju. Nemam zimske i ljetne kolekcije, zasad. Trudim se izlagati jednom godišnje, jer nije uvijek izvedivo izvesti više… moram uzeti u obzir to da živim u Dubrovniku, te kako bih htjela biti u Zagrebu za vrijeme revije, što mi je trenutno neizvedivo, no u budućnosti ću svakako raditi češće.
Zašto je dizajnerska odjeća skupa, većinom neprihvatljiva za svačiji džep?
– Postoji pravilo kako sve ide puta tri. Dakle, potrošeni materijal, ruke, roba množi se puta tri kako bi se dobila cijena dizajnerskog komada. Iako meni sve mora biti tip-top, ne smije viriti konac i slično, te jako pazim na svoje komade, ipak ne naplaćujem toliko puno. Tri puta utrošeni materijal čini mi se malo previše, iako se dizajneri iz Dubrovnika moraju dodatno truditi jer je teško ovdje nabavljati materijale.
Uskoro i studio
Koliko pratite modna događanja u Hrvatskoj?
– Trudim se pratiti sva modna događanja, u zadnje vrijeme ne stignem baš, no uglavnom se trudim „uhvatiti“ što više. Ima odličnih mladih hrvatskih dizajnera, no Hrvatska općenito ima odlične dizajnere.
Među planovima za budućnost Vam je i vlastiti studio. Kad namjeravate realizirati tu ideju?
– Trenutno mi je malena na prvom mjestu, pa nemam vremena, no svakako za budućnost planiramo otvoriti svoj mali studio. Prostor već imam, a planiram u studiju biti cijeli dan, puno radno vrijeme. Ne želim zaposliti nikoga, zasad, već osobno biti tu, tako da bih mogla objasniti ljudima što i kako radim, da u svom studiju mogu crtati, raditi… Prostor nije velik, otprilike dva sa pet metara, sve što mi treba, stolić za crtanje, moj book… Dovoljno za dvije vješalice sa dvije moje kolekcije, koje će biti izložene tu. Svatko će moći doći, izabrati nešto, probati i slično…
Plan je da zainteresirani ljudi dođu, vide, u suradnji sa mnom skiciraju nešto i zamišljaju proizvod. Naravno, ljudi mogu doći i samo da im dam ideju, da razgovaraju sa mnom. Moj budući studio nije zamišljen kao butiga, da ljudi dođu kupiti gotov komad. Naravno, ima i njih, od prošlih kolekcija, ali u principu studio je zamišljen kao interakcija između mene i klijenata, gdje će se moći dogovoriti, izabrati, prilagoditi i slično.