Završen je projekt sanacije povijesnog kanala mješovite odvodnje ispod Straduna. Povodom završetka projekta održana je prezentacija cijelog procesa radova izvođača radova Tončija Jankovića, ali i okrugli stol u kojem su sudjelovali gradonačelnik Mato Franković, pročelnik Konzervatorskog odjela Bruno Diklić, predsjednik Društva dubrovačke starine Vedran Kosović, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić te Vicko Begović i Lukša Matušić iz Vodovoda.
Na početku je izvođač radova Tonči Janković, vlasnik splitske tvrtke Anafora predstavio cijeli proces koji je odrađen u kanalima kroz fotografije i videozapise, ali i 3D prikaze u kojima je vidljivo koliko su se kanali očistili.
– Treba napomenuti bivše kolege iz Grada Dubrovnika koji su već davno primijetili potrebu za ovakvim poslovima. Svi su oni u jednom složni, ne kopati Stradun, ne vakuum kanalizacije jer ona rješava samo fekalije, ona ne rješava oborinske vode. Imamo detalj georadara koji pokazuje da se stradunski kanal nalazi na laguni. To pokazuje da je između starog grada i područja Prijeko postojala laguna kroz koju je provučen kanal – rekao je Janković za kanal koji se proteže iz Prijekog preko Ulice celestina Medovića, a odvodnja se dijeli na zapadni i istočni dio.
– Ovaj grad će još plaviti. Iz smjera istoka, zapada, sjevera i juga imate slivanje na Stradun. Stradun je najniža točka odvodnje. Ali, nećete imati izlijevanje fekalija. Imat ćete oborinsku vodu – kazao je Janković te naglasio kako o rješenju razmišlja s Vodovodom uz suglasnost konzervatora.
Janković je pokazao koliko je masnoće i ostalih materijala izvađeno iz kanala, a preko 2000 kubika žitke mase je doneseno, plus krutine i sapunizirane mase. Radnici su neke radove čak trebali izvoditi s maskama jer su bili izloženi velikim količinama metana i amonijaka, ali i visokim temperaturama koje su dosezale i 53 stupnja Celzijusova u kanalu.
– Ne zna se što je teže. Imati visoki kanal koji ima ogromnu količinu materijala ili imati niski kanal gdje se čovjek ne može ispraviti skroz. Takvu situaciju imali smo u kanalu Ulice Celestina Medovića gdje radnik nema određenu visinu kanala, a mora raditi – naglasio je Janković te objasnio kako to rade ekipe od po dva čovjeka i to naizmjenično po pola sata zbog visokih temperatura u kanalu.
– Bokove kanala ne čuva ništa. Trebat će se riješiti tonaža prelaska kanala. Nemojte da se sad kanal obruši jer nema zemlje koja ga bočno drži – napomenuo je.
Nakon predstavljanja cijelog projekta i procesa čišćenja kanala održao se okrugli stol. Na početku se gradonačelnik Mato Franković zahvalio izvođaču radova Tončiju Jankoviću na njegovoj posvećenosti radu i susretljivosti.
– Tonči, hvala ti na svemu. Za ovo izvesti i napraviti ovaj pothvat treba biti prije svega entuzijast i zaljubljenik. Malo ljudi voli raditi u kanalizaciji. Ovdje govorimo o povijesnom čišćenju kanalizacijskog sustava, odnosno sustava mješovite odvodnje povijesne jezgre. Na jednom od prvih slajdova prezentacije koju smo vidjeli nalazi se članak iz sedamdesetih godina u kojem se govorilo o nužnosti čišćenja kanala mješovite odvodnje grada Dubrovnika. Mi smo ovaj grad naslijedili ne da bi ga eksploatirali i prenijeli budućim generacijama kao nešto iskorišteno, nego da bi ga sačuvali i prenijeli idućim generacijama u najboljem mogućem stanju kako bi oni nastavili jednako dobar posao – rekao je Franković i poželio Jankoviću da napiše i knjigu o svemu što je našao u kanalu ispod stare gradske jezgre u cijelom ovom procesu.
– Ovaj projekt nije bilo lako izvesti iz nekoliko razloga. Cijelo vrijeme smo imali živi grad. Ljudi žive u gradu, fekalije konstantno prolaze, to je prvi izazov. Drugi izazov, imali smo brojne manifestacije. Od Feste svetog Vlaha, Dubrovačkog zimskog festivala gdje je Tonči bio ograničen jer nije mogao u određenim periodima raditi. Treće, mi smo grad turizma pa treba voditi računa i o tome da su tu gosti. Četvrto, visoke temperature. Dakle, kada u kanalu imate 53 stupnja, znate da su plinovi, onda možete misliti i znati koliko je skraćeno vrijeme i djelovanja i rada – dodao je Franković koji je naglasio kako mu je izuzetno drago da je upravo Janković bio izvođač radova jer se njegovim radom, predanosti i razumijevanjem ostavio trajni pečat.
U cijelom procesu trebao je sudjelovati i Konzervatorski odjel koji je čak i prije početka radova sudjelovao u promišljanju na koji način treba ići s projektom obnove te kako sanirati i očistiti kanale, naglasio je pročelnik odjela Bruno Diklić.
– Znamo da kanalizacija nije otvarana i čišćena stoljećima tako da se nije ni znalo kako je zapravo stanje. Konzervatori su propisali sve uvjete na koji će se način osmisliti radovi koji slijede ključni parametri moderne konzervatorske misli, a to je da je zahvat što minimalniji, da se intervencija vidi što je naočigled i da je ona reverzibilna kako bi se moglo raditi nešto drugo za 100 ili 200 godina. Ovo je pothvat koji nije imao alternativu jer je alternativa raditi novu kanalizaciju, a to zahtijeva prekopavanje cijelog grada, uništavanje ove povijesne kanalizacije – kazao je Diklić te dodao kako se moralo ići s ekstremnim uvjetima da bi se povijesni infrastrukturni objekt sanira, obnovi i stavi u funkciju.
Predsjednik Društva dubrovačke starine, Vedran Kosović bio je nadzorni inženjer na građevinskim radovima, a u DPDS-u se pomno pratilo što se događa tijekom izvođenja cijelih radova.
– Puno anegdota ostalo je iz ovog projekta. Kad se u Luži s dječjim bojicama tražilo tehničko rješenje za veliku problematiku. Kad se na Prijekom otvorio dupli pločnik. Kad je Tonči zazivao ministricu da dođe i zaustavi radove, da ga spasi ove agonije. Sve to smo preživjeli – istaknuo je Kosović te dodao kako se pred niti jednim problemom nisu zatvorile oči, već su se oni sustavno rješavali.
Ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić prije svega je pohvalila izvođača radova, Tončija Jankovića te poželjela da i ubuduće izvođači radova budu kao on.
– Ono što je važno za istaknuti je uključivost svih struka. jedan ovakav posao ne mogu iznijeti samo građevinci, samo strojari, samo povjesničari umjetnosti nego baš jedna čvrsta svakodnevna suradnja u kojoj se o svakom detalju mora odlučivati iz dana u dan – istaknula je Skurić.
Vicko Begović iz uprave Vodovoda Podsjetio je i na manje projekte koji su prethodili ovom sveobuhvatnom projektu čišćenja kanala.
– Ako se prisjetimo da je od 2004. godine 70 posto kanalizacije izlazilo u starom gradskom portu, onda možete misliti koliko je veliki posao napravljen sada. Potrebno je naglasiti da smo 2018. godine odradili jednu manju dionicu u kojoj smo dobili sva saznanja koja su bila jako važna za izradu projektne dokumentacije te kako bismo znali sve što nas čeka tijekom ovih radova. Ono što je nama bitno je da smo u kanalu dobili mali, minimalni pad s kojim će se otpadna voda sama čistiti i ići prema crpnoj stanici. ono što će se dogoditi s vremenom je da će se otpadne tvari koje se nalaze u sekundarnim kanalima praktički pomalo ispirati kada su velike kiše i mi ćemo ih hvatati na kišnim preljevima i na crpnoj stanici i na taj način uklanjati iz sustava – rekao je Begović te najavio završetak radova te da se sekundarne kanale sanira što je još jedan veliki posao, ali naglašava da se s ovim već puno napravilo.
Direktor Vodovoda Lukša Matušić predstavio je vizije budućnosti za povijesnu jezgru, ali se osvrnuo i na završene radove.
– Ono što nam ostaje u budućnosti su sve ulice koje nisu odrađene kroz ovaj projekt aglomeracije. Fokus je bio na Stradunu koji je bilo ne u lošem, nego u očajnom stanju. Ono što je nas razočaralo je, osim same masnoće koju smo mi očekivali, to je bila jako velika količina građevinskog materijala koja se dole našla. 470 metara očišćenog kanala ulice Prijeko i Straduna i nekih 80 metara ispod Pila, dakle ukupno 550 metara kanala je očišćeno – naglasio je Matušić koji je također pohvalio izvođača radova zbog susretljivosti prema samom gradu, događanjima za koja se uvijek našlo rješenje, sluha za nervozne ugostitelje koji plaćaju javnu površinu.