Hrvati su veći katolici od Pape! Barem sudeći prema stavovima ministra gospodarstva Ante Šušnjare, koji nedjelju vidi kao dan odmora te navodi kako taj dan služi tome da se svetkuje dan Gospodnji i da ga se provodi u krugu obitelji. Njegove riječi jasno pokazuju kako se Hrvatska neradna nedjelja i poštivanje katoličke tradicije tumače poprilično strogo. I dok je razumna želja poštovanja vjerske i kulturne tradicije, stav ministra izaziva pitanje o tome koliko je praksa dosljedna i koliko je prilagođena stvarnim životnim okolnostima.
Rad kroz fleksibilnu tradiciju
Kada pogledamo Rim, grad koji je stoljećima srce katoličanstva i simbol papinske moći, kontrast je očit. Trgovine u Rimu rade gotovo kako žele, a popodnevni odmor, poznat kao riposo, zatvara mnoge male dućane i restorane između 13:00 i 16:00 sati. Ipak, riječ je o kulturnoj navici, a ne zakonskoj obvezi. Veće trgovine, turistički dućani i ugostiteljski objekti slobodno određuju radno vrijeme, uključujući nedjelju, prilagođavajući se potrebama stanovnika i turista. Riposo nije nametnuto pravilo, to je način života, ritam koji omogućuje ljudima da se odmore i provedu vrijeme s obitelji (From Home to Rome).
U Hrvatskoj, pak, zakon jasno definira što je dopušteno. Većina trgovina mora biti zatvorena nedjeljom, a rad je dopušten samo u pojedinim sektorima. Istovremeno, kafići, restorani i barovi gotovo uvijek rade, jer njihova funkcija uključuje druženje i pružanje usluga građanima i turistima. Dolazi se do zaključka kako nedjelja nije potpuna zabrana rada, nego ograničenje komercijalne aktivnosti koju se smatra „nepotrebnom” za svakodnevni život. Tradicija se poštuje strogo, dok se realno stanje života ignorira.
Kafići i restorani rade, a butige zatvorene
Najveći paradoks hrvatske neradne nedjelje leži u praksi koja pokazuje da dok većina trgovina mora zatvoriti svoja vrata, kafići i restorani, ugostiteljski objekti koji privlače turiste, ostaju otvoreni. Kontradikcija pokazuje kako nedjelja u Hrvatskoj predstavlja simboličnu mjeru za poštivanje tradicije. Trgovine se zatvaraju, kako bi navodno, očuvale svetost dana, dok se društveni život svakako preseljava u ugostiteljske objekte.
Kulturni i zakonski kontrast
Razlika između Hrvatske i Rima nije samo pravna, nego i kulturna. Hrvatska veže katoličku tradiciju uz stroge zakone, dok je Rim naprotiv fleksibilan. Tradicija i ekonomija međusobno postoje. Trgovine rade i nedjeljom, ali riposo osigurava odmor i vrijeme za sve slobodne aktivnosti, uz to i za obitelj. Religija i svakodnevni život skladno se kombiniraju bez prisile. S druge strane, u Hrvatskoj, ritam nedjelje određuje se zakonski, i dok se zakonski štiti nerad, stvarni život teče oko ograničenja.
Lekcija iz Rima
Dok Hrvatska ostaje u paradigmi strogih mjera za trgovine gdje građani moraju plesati po pravilima srednjovjekovnog zakona, primjer kao što je Rim uči da tradicija može živjeti zajedno s tržištem i modernim životom. Trgovine rade, no ljudi imaju svoj ritam. Time pitanje ostaje otvoreno. Može li Hrvatska, kao katolička zemlja, pronaći balans između tradicije i fleksibilnosti? Ili ćemo i dalje imati zakone koji više sputavaju svakodnevni život nego šire kulturu i vjeru?
