Zvuči zaista nevjerojatnim, ali ove školske godine svi učenici neće biti jednaki pred Zakonom kad se tiče korištenja zimskih praznika?! – ovim riječima članica HSU, no i tajnica OŠ ‘Marin Držić’, Olga Muratti, počinje svoje priopćenje medijima kojeg prenosimo u cijelosti.
Zato se postavlja pitanje tko se usudio donijeti odluku kojom se etiketiraju djeca lošijeg imovnog stanja jer ih roditelji ne mogu voditi na skijanje? Jer kako inače drugačije protumačiti Odluku MZOS kojom se učenicima koje će roditelji voditi na skijanje omogućuje opravdani izostanak sa nastave duže od ostale djece (njihov zimski odmor traje do 16. a ostaloj djeci do 12. siječnja).
Naprosto čovjek ne može vjerovati da se to događa i da je to ozakonjeno sa najviših državnih institucija i to baš onih koje bi morale biti jednake za sve, koje bi morale voditi računa o jednakom tretmanu sve djece, koje bi morale ne samo obrazovati nego odgajati, koje bi morale biti uzor društva, koje bi morale…
Puno toga u odgoju i obrazovanju bi moralo krenuti upravo iz MZOS-a ali zasigurno ne i podjela djece na bogate i siromašne, razvrstavanje učenika u istom razredu po financijskim mogućnostima njihovih roditelja. Zar nam nije dosta nadmetanja i konkurencije u posjedovanju skupocjenih mobitela, u markiranim krpicama, u prestižnim markicama tenisica, u sadržaju dječje marende, u luksuznim tatinim i maminim automobilima, u…?!
O čemu je ministar mislio kad je predlagao ovakvu nakaradnu Odluku?! Je li mislio i o onoj djeci koja bi te dane sigurno željela biti sa svojim roditeljima u ne tako bogatoj vili niti tako bogatom blagdanskom stolu ali u bogatom okruženju i ljubavi, što predstavlja vrijednosti koje u svakom slučaju nisu manje od onih koje su bile preduvjet za donošenje Odluke.
Poštovano gospodo, poništite ovu sramotnu Odluku i dopustite da sva djeca budu jednaka. Dopustite da se sva djeca osjećaju sretnima s onim što imaju i onim što im njihovi roditelji mogu priuštiti. Nemojmo školskim propisima narediti da svi oni koji nemaju mogućnosti skijati se moraju za kaznu biti te dane u školskim klupama.
Sigurna sam da oni nisu zato manje vrijedni a sigurno nisu ni manje sretni. Za svaku je osudu poruka da bogati mogu uživati na snijegu a siromašni sjedati u školi. Jedino sto raduje je da svakodnevno susrećemo sve više roditelja kojima je jako neugodno i ne žele prijateljima svoje djece poslati poruku da su oni drugačiji i manje vrijedni jer nisu na skijanju!
A onda i jedno praktično pitanje: kako će se pravdati odlazak na skijanje? Od koga će roditelji donijeti potvrdu da su zaista i bili na skijanju?! Što sa učiteljima koji su roditelji djeteta koje ide na skijanje i hoće li i tom učitelju biti opravdani ti dani izostanka sa nastave? Nemojte mi reći da su to za učitelje radni dani jer nisu i nisu nikad ni bili.
A onda, ako svi učitelji/roditelji budu na skijanju , tko će učiti one koji nisu mogli ići na skijanje?! Ili ako ti učitelji/roditelji ne mogu izostati, s kim će njihova djeca ići na skijanje, ili, ili, ili… Puno toga ili i još više toga zašto?
I na kraju da ne nabrajam sve nesagledive štete ovakve nepromišljene i sramotne odluke, poručujem MZOS:
‘Mijenjajte ove diskriminirajuće odluke i dopustite djeci da budu jednaka!’