Zoran Milanović i njegov SDP i Kukuriku koalicija su nepovratno iznevjerili i prevarili hrvatske birače, to je sad nepobitna činjenica.
Njihova priča o tome da su oni loše prošli na proteklim izborima zbog navodnih bolnih reformskih promjena naprosto je još jedna od njihovih laži i spinova koji im sve lošije prolaze i u koje birači sve manje vjeruju.
Činjenica je da Milanovićeva Vlada nema nikakav plan niti viziju, pa ni neke nove svježe ideje kako državu i gospodarstvo izvući iz depresije i recesije u koju sve više tonemo. "Plan 21" se pokazao kao obična demagoška obmana bez realnog pokrića.
Hrvatskoj su po mom mišljenju potrebne bitne promjene ustavno-političkog sustava u pravcu jačanja participativne (referendumske) demokracije, neposrednog biranja zastupnika i vijećnika, a ne izbornih (stranačkih) lista, jačanja instituta države socijalne pravde, ograničavanja monopola i monopolističkih organizacija, bankarskih i financijskih špekulacija i ostvarivanja monopolističkih ekstraprofita na štetu građana i gospodarstva, a što radi Hrvatska vlada, ništa od toga.
Hrvatska vlada, iako navodno socijaldemokratska, bezobzirno na račun radnika i proizvođača zastupa uglavnom interese velikih (inozemnih) banaka, trgovaca i uvoznika. Loše gospodarske zakone kao da nam piše i predlaže Ivica Todorić i njegov Agrokor, a ne Hrvatska vlada.
Isto tako, loše monetarne i financijske zakone kao da nam piše Franjo Luković i Zagrebačka banka, a ne Hrvatska vlada. Hrvatska vlada, iako joj je to bila ustavna obveza i iako je to i sama obećala, nije uskladila Zakon o referendumu s Promjenama Ustava iz lipnja 2010.godine.
Samo iz naprijed navedenih razloga, Milanović i njegov SDP i Kukuriku koalicija nisu zaslužili niti jedan jedini glas osim onih koji su interesno s njima povezani ili ideološki s njima zaslijepljeni.
Problem je jedino što su birači zbog našeg nakaradnog političkog i izbornog sustava, kojeg Milanović i njegov SDP i Kukuriku koalicija, kao ni HDZ i njegovi sateliti, očito ne žele mijenjati, mogli birati samo između te dvije loše opcije koje se u biti zalažu za istu pogrešnu politiku i po mom mišljenju populista Hrvatskih laburista, kojima sam ja dao svoj glas – glasujući više protiv SDP-a i HDZ-a nego za njih i njihov također nepostojeći program i aktiviste koji svojim životopisima, znanjem i izjavama također ne zaslužuju i ne ulijevaju nikakvo povjerenje …
Mislim da je velika odgovornost za postojeće bezizgledno stanje i na našoj pravnoj struci koja pasivno gleda kako raznorazni vladini birokrati koji nemaju ni znanja ni stvarnog životnog iskustva već desetak godina donose protuustavne i loše zakone i propise, a da se uopće ne govori o tome da je i naš Ustav koncepcijski i sadržajno realno ustav 20-tog stoljeća procvata neoliberalnog kapitalizma, a ne ustav 21. stoljeća u kojem je sustav neoliberalnog kapitalizma doživio svoj potpuni slom.
Sadašnja depresija i recesija u koju su ponajviše zapale države takozvanih zapadnih neoliberalnih demokracija, a koja najviše pogađa mediteranske države EU i tranzicijske balkanske države, se po mom mišljenju može razriješiti bez nekih novih ratova i revolucija samo postizanjem novog društvenog ugovora, odnosno dogovora o novim postliberalnim ustavima država socijalne pravde i participativne demokracije…
Samo kad bi se bar jedan od naših cijenjenih ustavnih stručnjaka usudio javno napisati kako je naš sadašnji Ustav, ustav 20-tog stoljeća, neprimjeren gospodarskoj i društvenoj situaciji i razvoju države i društva u 21. stoljeću.