Osim što se uredno preskoči, zakonom propisana kao obavezna, saborska rasprava o godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice, ni njena mišljenja i sugestije u javnim savjetovanjima oko zakona se baš ne doživljavaju. Tena Šimonović Einwalter očitovala se tako u sklopu prošli tjedan zaključenog javnog savjetovanja oko izmjena zakona kojim se uvodi porez na nekretnine.
—Država ne bi trebala biti izuzeta od plaćanja poreza na nekretnine! – jasna je bila naša pučka pravobraniteljica.
Međutim, iz izvješća koje je objavilo Ministarstvo financija po zaključenju javnog savjetovanja jasno je kako njezin stav, kritika, sugestija nisu uvaženi. Doduše to, za razliku od rasprava o njenom godišnjem izvješću u Saboru, nije obveza. Međutim još je jedna potvrda koliko je se ne doživljava, makar ne kao nekakvu bitniju instituciju u državi, iako bi to po svim propisima trebala biti. Da je se ne doživljava, svjedoče i sadržaji njenih izvješća. Naime, iz godine u godinu na stotinama stranica bude elaborirana situacija s temeljnim ljudskim pravima u našoj državi s vrlo detaljnim i konkretnim naputcima što, kako i tko treba učiniti kako bi se stvari makle s mrtve točke. Ali kako izvješća svake godine budu gotovo ista, u njima isti problemi, isti naputci… Jasno je da imamo tu instituciju pučke pravobraniteljice gotovo pa samo na papiru. I ne njenom krivnjom! Doduše nije da nema pomaka, suradnja s državnim tijelima se poboljšala, ali to ide ‘pužjim koracima’, a trebalo bi svakako drugačije. I ne bi trebao biti problem jer zakoni su jasni.
Osnivanje i ovlasti
Podsjetimo, Ustavom iz 1990. godine, po uzoru na većinu suvremenih država s parlamentarnim sustavom podjele vlasti, ustanovljena je funkcija parlamentarnog ombudsmana, pučkog pravobranitelja. Pučki je pravobranitelj, sukladno Zakonu, opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima koje je Republika Hrvatska prihvatila. On je samostalan i neovisan u svom radu, a Zakonom je eksplicitno zabranjen svaki utjecaj na njega. On je ovlašten nadzirati rad državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima te pravnih i fizičkih osoba u skladu s posebnim zakonima. Zakon ne isključuje mogućnost da pučki pravobranitelj uz zakonitost procjenjuje pravilnost rada upravnih tijela, da ulazi u pitanja diskrecijskog odlučivanja. Međutim on nema nikakvih poništavajućih ovlasti prema aktima čiju zakonitost odnosno pravilnost ocjenjuje.
Pritužbe građana
Svi se možemo u pogledu kršenja naših prava obratiti pučkoj pravobraniteljici. Postupak se pokreće pritužbom ili to radi pučki pravobranitelj na vlastitu inicijativu. Pritužbu može podnijeti svatko tko smatra da su nezakonitim ili nepravilnim radom uprave ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava i slobode. ‘Svatko’ podrazumijeva i građane i strance, kao i osobe koje nemaju pravni interes u konkretnom slučaju. One mu moraju u tom slučaju uz pritužbu priložiti suglasnost osobe čija su prava povrijeđena, izuzev ukoliko je riječ o zaštiti dobrobiti djeteta, hitnom slučaju ili stvari o kojoj se saznalo putem medija.Pritužba se može podnijeti pismeno kao i usmeno na zapisnik, a ne plaća se naknada ni upravna pristojba. Time se dodatno potiču ljudi na korištenje svoga prava na obraćanje ovoj instituciji. Tijekom ispitnog postupka pučki pravobranitelj prikuplja potrebne informacije, podatke, dokumentaciju, a državna tijela imaju obvezu suradnje. Preporuke, mišljenja i upozorenja Kad završi s ispitnim postupkom, izvješće o slučaju dostavlja ispitivanom tijelu. Sukladno zakonu daje preporuke, mišljenja i upozorenja. Nema ovlast samostalno pokrenuti postupak, niti izreći ikakvu sankciju zbog nezakonitosti ili nepravilnosti. Može samo predložiti pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka.
Stručnjaci upozoravaju kako to praktički znači da svaki napor pučkog pravobranitelja u cilju otklanjanja uočenih nezakonitosti odnosno nepravilnosti može ostati bez odjeka pa prema tome i bez pravnog učinka u svim onim slučajevima kad se subjekti, koje pučki pravobranitelj upozorava na uočene nezakonitosti, ogluše na njegov apel. I tako zapravo nerijetko i biva. Tijela su ga dužna obavijestiti o poduzetim mjerama u roku koji je on odredio. Ukoliko to ne učine, on je ovlašten obavijestiti Hrvatski sabor. Međutim, s obzirom da ga se ne doživljava, tijela ga često ne obavještavaju, a Sabor ne reagira. Iako je funkcija pučkog pravobranitelja analiza i ocjena stanja zaštite prava i sloboda u Republici Hrvatskoj, Saboru podnosi redovita godišnja izvješća, kao i posebna izvješća iz svoga djelokruga te ukazuje na potrebe donošenja novih ili usklađivanja postojećih zakona ili drugih propisa kojima se reguliraju ljudska prava
i slobode.
Suradnja s Vladom
Osim sa Saborom, surađuje i s Vladom Republike Hrvatske. Naime, ovlašten je ukazati joj na potrebu donošenja zakona ili drugih propisa, kao i strategija odnosno programa s područja zaštite ljudskih prava i sloboda te osiguranja vladavine prava. O svemu navedenome također izvještava hrvatsku javnost putem svoje službene stranice. Upravo ovu ovlast je pučka pravobraniteljica iskoristila uputivši kritiku nastavno na izdvajanje države iz plaćanja poreza na nekretnine, ali očito bezuspješno.
Zakonom je utemeljen i Savjet za ljudska prava pučkog pravobranitelja. To je savjetodavno tijelo koje razmatra i predlaže strateške smjernice u području promicanja ljudskih prava i sloboda, osigurava kontinuiranu suradnju u području ljudskih prava i sloboda između pučkog pravobranitelja, civilnog društva, akademske zajednice i medija te razmatra druga pitanja od značaja za rad pučkog pravobranitelja. Članove bira sam pravobranitelj upravo iz reda predstavnika civilnog društva, nacionalnih manjina, akademske zajednice i medija.
Doprinos
Ono što se za sada uočava kao najveći doprinos pučkog pravobranitelja sustavu ljudskih prava i sloboda temeljita su istraživanja čiji su rezultati vjerodostojan prikaz stvarnog stanja stvari. Ona su, naime, pripremana na temelju pritužbi građana, terenskog rada diljem zemlje, relevantnih istraživanja te podataka više stotina sudionika: nadležnih tijela javne vlasti, pravosudnih tijela, organizacija civilnog društva, sindikata, strukovnih udruženja, akademske zajednice, vjerskih organizacija i mnogih drugih. Izvješća sadrže detaljnu analizu stanja ljudskih prava i sloboda, uočene uzroke njihova ugrožavanja odnosno kršenja te vrlo konkretne preporuke nadležnim državnim organima vlasti. Osim toga, izvješća sadrže i ocjene u kojoj su mjeri nadležna tijela uvažila ranije preporuke.
Ured pučkog pravobranitelja velik je angažman napravio upravo glede problema needuciranosti. Naime, osim što na svojim službenim stranicama daje medijima i cjelokupnoj javnosti na uvid izvješća o stanju ljudskih prava i svom djelovanju, izdaje vodiče uz zakone. U njima detaljno objašnjava na koji se način isti trebaju tumačiti i primjenjivati, objavljuje razne priručnike sa svrhom edukacije građana, ali i nadležnih organa vlasti, o sustavu ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj ili o određenom njegovu elementu. Izrađuje i objavljuje informativne letke u kojima informira građane o pojedinim pravima, ali ih ujedno poziva na djelovanje u slučaju ugroze ili povrede.
Neke brošure imaju svrhu upoznati javnost s određenim pokrenutim projektima. Ured pučkog pravobranitelja često pokreće i provodi kampanje s ciljem promicanja i zaštite ljudskih prava i sloboda. Ured pučkog pravobranitelja, iščitava se iz njegovih izvješća, u radu koči nedovoljna suradnja državnih tijela. U izvješćima se tako navodi kako mnoga tijela nisu redovito odgovarala na upite iz Ureda. Riječ je o najvišim državnim organima vlasti, kao i tijelima lokalne i regionalne samouprave. Pojedinim tijelima potrebno je, navodi se u izvješćima, ‘…više puta upućivati požurnice, pa čak i obavještavati Vladu RH o njihovu nepostupanju’. Osim toga, nerijetko su odgovori ‘nepotpuni i nedostatni, unatoč konkretnim pitanjima za koje tražimo očitovanja.’
Ipak, iz godine u godinu situacija se po ovom pitanju, kako i sama pučka pravobraniteljica navodi u recentnim izvješćima, donekle poboljšavala, iako i dalje neka ministarstva i jedinice lokalne samouprave sporije odgovaraju ili pak ne odgovaraju uopće. To bi se svakako trebalo čim prije promijeniti.