Jedna od boljki Dubrovnika duže vremena nesumnjivo je manjak sadržaja izvan sezone. Na to se godinama žale sve generacije, naročito mladi. Čini se da se stvari pomiču s mrtve točke, a zaslužan je Centar za djecu, mlade i obitelj na čelu kojeg je trenutno, većina se već nada i za stalno, u svojstvu privremenog ravnatelja, Žarko Dragojević. Njega znamo kao glazbenika, kreativca, pokretača i voditelja brojnih projekata i svakako kao voditelja prodaje i odnosa s javnošću u Teatru preko desetljeća. Zanimalo nas je kako je došlo do osnivanja ovog centra, tko je sve uključen u njegov rad, što možemo očekivati kratkoročno i dugoročno… Zato smo porazgovarali sa Žarkom koji nam je iscrpno odgovorio na sva pitanja.
Neko vrijeme, nakon napuštanja Teatra, nije Vas bilo u javnom prostoru. I onda nas iznenade lijepe vijesti, da je pod Vašim vodstvom Centar za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik procvjetao. Kako je došlo do ove suradnje, odnosno dodjeljivanja Vam uloge koordinatora ovih projekata?
Dok sam radio u kazalištu 2013. godine sam s kolegama Alenom Redžovićem i Marom Bošnjakom pokrenuo nagrađivanu udrugu Audiovizualni centar Dubrovnik, s kojom smo neprekidno javno djelovali i provodili mnogobrojne kulturno-umjetničke i edukativno-obrazovne programe. U nizu projekata ističu se aktivnosti oko izrade strategije u kulturi Grada Dubrovnika 2015.–2025., kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture 2020., izrada Lokalnog programa za mlade Grada Dubrovnika za razdoblje 2019. – 2021., ali ujedno mnogi drugi godišnji programi vezani uz ciklus ‘Mladi i Grad skupa’ te Forum mladih. Preuzimanje koordinacije projekta Centra za djecu, mlade i obitelj 2024. je rezultat partnerstva Audiovizualnog centra sa Zajednicom tehničke kulture Grada Dubrovnika, Feniks – udrugom za zaštitu djece, mladih i obitelji, kulturnim društvom Aster, kazališnom družinom Kolarin, umjetničkim studijom Kantunić, Tvornicom umjetnosti PodRoom, Društvom Naša djeca Dubrovnik te s udrugom kreativnih i humanitarnih radionica i djelovanja Et Ješua. Također, dugotrajni stanari nekadašnjeg Centra za mlade, odnosno korisnici prostora koji nisu dijelom projekta Centra za 2024. godinu su udruga za razvoj civilnog društva Bonsai, Univerzalni istraživački institut UR i Fotoklub Marin Getaldić. Nedavno se unutar civilno-javne suradničke platforme pridružilo i Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik.
U principu je riječ o novoj ustanovi, odnosno proširivanju postojećeg Centra za mlade. Pojasnite nam – što konkretno znače ove promjene? Tko je sve uključen i u koje aktivnosti, do sada, trenutno i za ubuduće?
Centar za mlade je službeno otvoren na Međunarodni dan mladih 12. kolovoza 2017. godine u prostoru bivšeg Hotela Stadion na gradskom bazenu u Gružu, a potom je 2020. preselio u prostore Luke Gruž, poviše kolodvora. Današnji Centar za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik je nadogradnja svih dosadašnjih programa pod ingerencijom Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika. Uz nove udruge članice, ujedno su i prostorni kapaciteti osnaženi u vidu korištenja dijela kvadrature unutar nekadašnje Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda TUP d.d. Za ovu godinu kroz projekt je prijavljeno preko 120 programskih aktivnosti, a jedan segment je u manjem obimu planiran do kraja studenog, uz naglasak što većeg broja programa koji će biti uvršteni kroz prosinac i siječanj u službeni dio 11. Dubrovačkog zimskog festivala koji započinje 30. studenog. Udruge članice će sudjelovati na više lokacija, od kojih se ističu ‘Šarena zima u Uvali’, TIP TOP TUP i program ‘U iščekivanju Božića u Mokošici’ u župama Presvetog Spasitelja te Svete Obitelji.
Brojne sudionike kao i veliki broj aktivnosti zasigurno nije lako usklađivati, ali je nesumnjivo izazovno. Što Vas motivira i što Vam je ideja vodilja?
Udruge članice su fokusirane na raznovrsna područja djelovanja, pa samim time programi Centra zahvaćaju niz različitih radionica, edukacija, predavanja, javnih događanja. Ono što im je zajedničko je isti cilj, doprinos civilnom društvu u Dubrovniku, jer s tim ciljem su udruge i osnovane na kraju krajeva. Iz te premise je nastao i Audiovizualni centar Dubrovnik, a nakon više od desetljeća djelovanja, većina spomenutih partnera je postala krug ljudi s kojima je zbilja lako komunicirati i provoditi zajedničke projekte. Meni je u tome zadatak jednostavniji, pa ne nailazim na ništa manje ili više izazova nego što je to bilo i dosad. Moj motiv je uvijek stvaralaštvo, a logično s godinama profesionalnog rada i stjecanja iskustva dolazi nadogradnja u vidu šireg kruga suradnika i više radnih zadataka.
Jeste li sebi odredili neki rok u kojem ćete ispuniti ciljeve pa nastaviti negdje dalje; glazba i ostalo za što znamo da Vas zanima. Ili se vidite ovdje dugoročno? Na koncu koji su preduvjeti da ostanete na čelu ovog vrlo značajnog, za Grad, za mlade… projekta, odnosno ustanove?
Koliko god da bi umjetnička strana mene željela da nikad ne postoje rokovi, još od malena me ponajviše sport naučio kako bez prolaska kroz cilj ili zvižduka na kraju utakmice nema smisla uopće trenirati. Ponekad je natjecatelj prvi, a ponekad i zadnji, ali smisao zdravog življenja i progresa je da se vratite već sutra na teren, u mom životu tada u Jugov bazen. Nekako sam to prenio i na sav aspekt mog bavljenja umjetnošću, odnosno kulturom i kulturnom produkcijom, a ujedno i provođenjem obrazovnih programa kroz Audiovizualni centar Dubrovnik ili kao vanjski suradnik nekih drugih udruga, od kojih je najdugovječnije partnerstvo s Art radionicom Lazareti. Do kraja godine i na tom polju organiziramo niz koncerata kroz potpore TZGrada Dubrovnika i AJMO!, pilot projekt Ureda za izvoz glazbe Hrvatska s Ministarstvom kulture i medija RH. Slijede nastupi bandova 14.11. Chui & Jerko Jurin Quartet, 29.11. Portman te 20.12. Pips, Chips & Videoclips. Centar za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik je projekt koji u svojoj srži ima plemenitu i inkluzivnu crtu, a pogotovo vrijedi istaknuti kako su svi programi koje provodimo besplatni. Na taj način građani svih uzrasta imaju priliku na jednom mjestu biti dijelom aktivnosti, a jedino je potrebna njihova želja za sudjelovanjem i prijava na vrijeme, s obzirom da su radionice s ograničenim brojem posjetitelja u skladu s kapacitetima prostorija i mogućnostima voditelja. Mene svaki projekt takve vrste uvijek iznova inspirira i daje mi snažan motiv da ustrajem, u kojem god polju to bilo.
Tko kod je negdje na rukovodećoj poziciji trebao bi imati kratkoročnu, ali i dugoročnu viziju. Koje su vaše; kratkoročna i dugoročna, za razvijanje Dubrovnika kao grada koji će mladim ljudima omogućiti sve ono za čime dugo vremena vape? I sa žaljenjem navode Zagreb i ostale gradove kao primjer onoga što mi nemamo.
U prvom dijelu intervjua spomenuo sam kandidaturu Grada Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Još tada tijekom 2015. godine, prilikom izrade cjelokupnog ‘bid booka’ (Kandidacijska knjiga), predložio sam i vodio projekt ‘Youth Awakening’ koji je naišao na odobrenje kolega. Upravo su ideje ‘mlađeg ja’ bile predložak svega onoga što sam kroz proteklih nekoliko mjeseci implementirao u Centar za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik, sada kao malo starija i iskusnija osoba. Nisam sklon vjerovanju kako je u Zagrebu, New Yorku ili bilo gdje drugdje na svijetu bolje, već pozitivnim primjerima treba uvijek iznova pokazivati što vrijedi u zajednici, među kreativnim, talentiranim i vrijednim ljudima koji nas trenutno okružuju u lokalnoj sredini. Mladi ljudi su u svojim idejama uvijek progresivni i vide više nego mi ‘odrasli’, mislim da ih stalno treba dobro osluškivati i dati im priliku da se izraze. Grad Dubrovnik na čelu s gradonačelnikom Matom Frankovićem, pročelnikom Dživom Brčićem te vijećnicima Gradskog vijeća, koji su jednoglasno podržali odluku o osnivanju ustanove, pokazali su da dugoročna vizija itekako postoji. U ovom trenutku mogu samo izraziti duboku zahvalnost da je ta odluka na 36. sjedinici Gradskog vijeća GradaDubrovnika jednoglasno donesena.