Širom dubrovačkog područja otpočela je berba maslina. Mada su za nama svibanjske kiše te potom i visoke temperature koje su nesumnjivo utjecale na sam urod, lokalni maslinari su optimistični te unatoč smanjenim količinama očekuju izvrsnu kvalitetu ulja. Sezona je prema njihovim procjenama ipak osrednja. Razlike su doduše u mikrolokacijama. U Komolcu u masliniku predsjednika Zajednice maslinara Dubrovačko-neretvanske županije, Mladena Bečića rukave su zasukali prije koji dan.
Visoke temperature i vlaga
— Sin i ja krenuli smo s branjem ranije jer je plod potrebno što prije skinuti kako nam dodatne glavobolje ne bi zadavala tzv. maslinina muha. Donesena vjerojatno vjetrom, visoke temperature i vlaga pogoduju njenom razmnožavanju, a kako nema prirodnog neprijatelja jedini način njenog sprječavanja je korištenje pesticida od čega velika većina lokalnih maslinara zazire. Sve više nas se koristi prirodnim rješenjima pa primjerice među maslinama sadimo čičimke. Imam oko 160 stabala, a na branju ih je 130. Preostalo su mašjuni – jednogodišnji izdanci.
Uzgajam oblicu koja je kod mene zastupljena gotovo 100 posto. Tek je pet-šest maslina ostalih sorti poput lastovke, također naše autohtone vrste i nekoliko talijanskih. Maslinik obnavljam u pravilu svakih osam godina, no sve ovisi o tome kako je tko želi uzgajati – u obliku grma, kišobrana ili bora pa se onda prilikom branja koriste strojem. U nas sve se radi ručno. Takoreći svaki plod od grančica očistimo vlastitim prstima. Sjećam se 2013. kada su masline prerodile. Mnoga stabla su ostala neobrana jer nije bilo dovoljno radne snage – govori Bečić.
Uz pomoć obitelji i prijatelja ovaj maslinar ipak se uspijeva iz sezone u sezonu pokriti. Ovaj put, stjecanjem okolnosti, zbog drugih obveza, doduše se nije previše posvetio kultiviranju. No, kako je ‘maslina kao majka, a žena kao loza’, smijući se dodaje, ploda ima. Čak je rodila ona u drači. Pretpostavlja da će ubrati kojih 500 kilograma što je 60 litara djevičanskog maslinovog ulja. Iako je vlasnik OPG-a količina mu zapravo nije važna. Izvjesni dio će prodati, a ostalo je namijenio za potrebe kućanstva i za lijek što, naravno, ne naplaćuje.
Ponegdje urod manji nego lani
Njegovo dobro raspoloženje, međutim, ne dijeli sugrađanin Cvijeto Vukojević. Kod Vukojevića sezona je porazna, štoviše, požalio nam se, situacija je lošija nego lani kada ih je na koljena bacila ranije spomenuta štetočina. ‘U Mokošici, konkretno na predjelu Za Dubravu, masline su slabo rodile. Nisam zadovoljan. Muha nam opet bode plod pa smo se berbe morali što prije prihvatiti. Osobno imam 250 stabala što oblice, što bjelice i predviđam kako ćemo sakupiti koju tonu i dvjesto maslina, odnosno 200 litara ulja’, iznosi Vukojević.
Srećom proizvodnja maslinovog ulja nije mu primarni izvor zarade, dodaje, inače bi teško spojio kraj s krajem. Do sad je u svoje gospodarstvo uložio mnogo fizičkog i novčanog truda pa se tako primjerice pomlađivanjem intenzivno bavi posljednje dvije godine. Riječ je, naime, o masliniku u kojem je poneko drveće starije više od 400 godina dok je ostatak uglavnom ‘napunio’ četvrtinu stoljeća. Slična situacija je i kod obitelji Gverović čiji pater familias Igor nam kazuje kako se sezona u jednom dijelu Zatona pokazala uspješnom. Drugdje, međutim, posve je druga priča.
— Nije svugdje isto. Kiša je u proljeće oprala cvijet i masline se pod brdom nisu oplodile. Situacija na kotama bližim moru je drukčija. Istina, urod je bio duplo veći 2015., sezona nije rekordna, ali nama je dovoljno. Na dva hektara zemlje uzgajamo 400 maslina od kojih očekujemo pet tona ploda, dakle 600 do 700 litara ulja. U berbu smo krenuli već 1. listopada i namjeravamo je dovršiti prvog dana sljedećeg mjeseca – ističe Gverović koji pune košare maslina na obradu svaki dan nosi u uljaru Madrevita.
Prerada će potrajati do kraja prosinca
A u uljari Madrevita, kako nam priča voditelj Frano Crnogorac, s obradom ploda započeli su još prije desetak dana. Prema dosadašnjem iskustvu sezona se pokazala osrednjom – poneki maslinari su izuzetno zadovoljni urodom, drugi su pak ostali gotovo praznih ruku. ‘Jedan dio njih još nije počeo s berbom. Rod je bolji uz more dok je u zaleđu znatno slabiji’, objašnjava Crnogorac i sam vlasnik nekoliko stabala. Uljara je počela s radom 2008. i tada su se prerađivale masline iz okolnih maslinika. Sada na preradu maslinu donose od Pelješca do Konavala.
— Prošla sezona je bila izrazito loša. S preradom smo završili već početkom studenog. Maslina je bila nezdrava. Nametnik je oštetio plod i maslinari je nisu uspjeli zaštititi. Inače, ako maslina dobro rodi s preradom završavamo tek sredinom siječnja. U slučaju osrednje sezone to obično potraje do 20. prosinca — kaže Crnogorac. U prosjeku se preradi desetak tona dnevno.
Pogon je za hladno prešanje, a maslinu melje tzv. mlin čekićar kojim se uslijed smanjene vrtnje, 400 okretaja, drugdje uobičajenih dvije tisuće, sprječava pregrijavanje mljevenog ploda. Temperatura je stoga niža pa se fenoli zadržavaju unutar preporučenih granica. U ulju ostaju prisutni prirodni konzervansi koji produljuju rok trajanja, što znači da duže čuva vrijedne sastojke, a zbog hladne prerade ima ‘mutan’ izgled, tumači voditelj Madrevita Frano Crnogorac.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuList-a, 23. listopada 2019.