Polemike oko zone ograničenog prometa oko dubrovačke povijesne jezgre posljednjih su dana ponovno buknule. Razlog je jednostavan, turistima su očito počele pristizati kazne za prošlogodišnje, kako tvrde, nesvjesne prolaze kroz zonu. Društvene mreže doslovno gore od komentara, rasprava i upozorenja budućim putnicima, a tema se preselila i na forume poput Reddita.
Mjera je uvedena kako bi se smanjile prometne gužve i zaštitila povijesna jezgra, no dio gostiju sada tvrdi da su pravila nejasna, a kazne previsoke. U jednoj od objava koja se dijeli po putničkim grupama stoji:
-Želim upozoriti druge putnike na temelju svog nedavnog iskustva. Dobili smo prometnu kaznu jer smo nenamjerno ušli u ograničenu zonu u blizini Starog grada, ne unutar zidina, nego na samom rubnom području. Signalizacija na tom dijelu nije dovoljno jasna, a mi smo samo slijedili upute navigacije do parkirališta. Nismo ušli u sami Stari grad. Nažalost, ta pogreška rezultirala je kaznom od 260 eura, što je bila skupa lekcija, pogotovo nakon što smo već platili 80 eura za parkiranje – navodi jedna od naših prošlogodišnjih posjetiteljica.
Autorica dalje navodi kako bi rampe za vozila s dozvolom imale više smisla od samih znakova, jer bi spriječile zabune.
-Navodno postoje postavljeni znakovi, ali kada ste u stranoj zemlji i pokušavate pronaći parkiralište, lako ih je previdjeti. Dijelim ovo kako bi drugi bili dodatno oprezni – zaključuje.
Takve objave prate i oštriji komentari.
-Kazna od 1500 eura – pa ni u Londonu to ne dobiješ??? Jednostavno nemojte dolaziti, ima puno boljih mjesta za posjetiti – jedan je u nizu zapisa koji se dijele u Facebook grupama o putovanjima. Drugi korisnik, pak, piše:
-Ljudi ne znaju za to osim ako žive u Hrvatskoj ili na tom području i ako je to očito bilo na televiziji. Turisti to ne znaju i mislim da je ovo čista pljačka. U vozilu nas je bilo četvero i nitko nije vidio znakove, a obje moje sestre i ja govorimo hrvatski, pa ih opet nismo vidjele. Mogu samo zamisliti koliko je tek strancima još teže. Samo pokušavam upozoriti ljude da im se isto ne dogodi – komentar je na jednoj od turističkih grupa na Facebooku.
Tako je, naime, jedan od najčešće spominjanih problema turističkih komentara odnosi se na rent-a-car vozila. Događa se da kazne stižu tek nakon nekoliko mjeseci, često posredstvom agencija za iznajmljivanje automobila.
Na Redditu se rasprava dodatno rasplamsala, a uz kritike se mogu pročitati i vrlo konkretni ‘savjeti’ kako postupiti nakon što kazna stigne. Jedan korisnik tako piše:
-Dobio sam kaznu prošli tjedan. Imate dvije opcije, pronaći lokalnog odvjetnika koji može podnijeti službeni prigovor (to bi moglo upaliti i vjerojatno ćete dobiti manju kaznu), ili poslati e-mail na zona@dubrovnik.hr i objasniti svoju situaciju. Ako to radite sami, napišite da ste bili pogrešno informirani, da ste ušli kao privatna osoba, a ne kao tvrtka. Dodajte i neke ‘tužne’ informacije, primjerice da ste student bez novca, da ste putovali s ograničenim budžetom… možda budu blagi – ‘savjet’ je sa Reddita.
S druge strane, ima i onih koji brane uvođenje zone i podsjećaju da su takva ograničenja uobičajena u europskim turističkim gradovima.
-Ovakva ograničenja vrlo su česta u europskim turističkim gradovima. No kada se to dogodi u Hrvatskoj, odjednom postaje turistička zamka. Bi li ista primjedba postojala da je kazna izdana u Francuskoj ili Italiji, gdje znakovi često nisu na engleskom jeziku? – navodi jedan administrator u grupi za putničke savjete.
-Svaki dan gledam turiste kako zastanu, pročitaju znakove i potom odluče da se oni na njih ne odnose. Kada kazna stigne, znakovi odjednom postanu nejasni.
Prema važećim pravilima, kazna za fizičke osobe iznosi 260 eura po neovlaštenom ulasku, dok su za pravne osobe i tvrtke iznosi znatno viši, čak 1300 eura. Problem je što se kazna računa po svakom prolasku kroz zonu, pa višestruki ulasci mogu značiti višestruke iznose. Dio turista tvrdi da su kazne dobili tek mjesecima nakon povratka kući, najčešće putem rent-a-car agencija, što dodatno pojačava osjećaj frustracije.
Naravno da gradovi diljem Europe imaju zone ograničenog prometa i da Dubrovnik u tom smislu ne izmišlja ništa novo. No percepcija je često važnija od namjere. Ako turisti masovno dijele iskustva o „nejasnim pravilima“ i „neočekivanim kaznama“, negativan publicitet može imati širi odjek nego što se očekivalo.
Jedan od uzroka zabune odnosi se na i parkirališta. Turisti često misle da im plaćanje parkiranja u blizini povjesne jezgre automatski daje dozvolu za vožnju kroz ograničenu zonu, što nije točno. Dozvola se dobiva registracijom registarskih pločica ili potvrdom, a ne samo plaćanjem parkiranja.
-Ako ste platili parkiranje, sustav očitava registarske pločice i trebao bi vam dati dozvolu. Ako to nije izvršeno, kazna slijedi – komentar je jednog korisnika, na što pojedini posjetitelji tvrde da im sustav nije evidentirao dopuštenje, pa su na kraju dobili kaznu.
Ne treba zanemariti pozitivne učinke uvođenja sustava prometne regulacije oko Grada. Broj vozila u zoni oko povijesne jezgre osjetno je smanjen, gužve su manje, a protočnost prometa daleko bolja nego prethodnih sezona. Mjera je, barem u tom segmentu, ispunila svoju osnovnu svrhu.
Ipak, iz rasprava po društvenim mrežama ostaje pitanje je li komunikacija pravila za turiste bila dovoljno jasna. I još jedno, možda važnije: bi li, radi smanjenja negativnog dojma i poruke koja se sada širi internetom, trebalo, primjerice, razmotriti mogućnost odricanja od kazni za prošlogodišnje prekršaje? Ili će grad procijeniti da je stroga provedba jedini način da se nova pravila zaista počnu poštovati?
Možda je trenutak za korekcije koje bi ublažile negativan dojam. Jedno od rješenja svakako bi mogao biti i sastanak s predstavnicima rent-a-car tvrtki, kako bi se dodatno definirale procedure informiranja gostiju. Drugo je infrastrukturne prirode, uvođenje najavljenog kružnog toka kod javne garaže na Ilijinoj glavici, čime bi se vozači jasnije usmjerili na prometni tijek i uklonile nedoumice oko smjera kretanja i dozvoljenih pravaca.
Jer dok turisti pokušavaju osporiti kazne, pišu prigovore i čekaju odgovore nadležnih službi, društvene mreže već su donijele svoju presudu. A pitanje je hoće li reputacijska šteta, ako se percepcija ne popravi, dugoročno nadmašiti pozitivne učinke koje je zona bez sumnje donijela.
