Deveti seminar studentskih radija ‘Hear.me’ održao se od 9. do 11. siječnja u slovenskoj prijestolnici, Ljubljani. Sudjelovalo je ukupno 12 studentskih radijskih stanica iz četiri zemlje – Hrvatske, Slovenije, Srbije i Makedonije.
Nažalost,ovaj seminar prošao je bez predstavnika radija iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji nisu bili u mogućnosti doći. Prošli Hear.me održan je po prvi put izvan granica Lijepe Naše i to u Beogradu. Nakon još jednog međunarodnog, red se vraća na Hrvatsku i njegov glavni grad Zagreb. Seminar je zamišljen kao svojevrsrno druženje i razmjenivanje ideja, no najviše od svega ipak se teži povezivanju i jačanju studentskih radijskih stanica. Moglo bi se reći kako je ovogodišnji ipak urodio najvećim plodom. Konačno će se realizirati ideje koje se povlače već neko vrijeme, a to je osmišljavanje zajedničke emisije, otvaranje web stranice i formiranje SWORD-a ; grupe za daljni razvoj i suradnju studentskih radija.
No, avantura zvana Hear.Me Ljubljana za nas, sedam studenata Sveučilišta u Dubrovniku i volontera Unidu radija počela je 656,35 kilometara južnije, i to malo prije ponoća. Predviđeni put od deseti sati vožnje kombijem činio se kao vječnost, a takav je i bio jer nas je na početku našeg puta već kod Splita dočekala gusta magla. Je li primjereno reći da smo se osjećali kao guske? Osim što mi nismo srljali.
Šumovita zemlja
Puževim koracima napredovali smo sjevernije ostavljajući južne krajeve iza naših leđa. Vjerovali ili ne, ujutro rano stigli smo u Rijeku. Ranoranioci su ti Riječani, ujutro u sedam sati Korzo vrvi životom, a u kafićima se traži mjesto više za popiti prvu kavu. Sreli smo tinejdžere kojima noćni izlazak još uvijek traje. Skoro pa smo se osjećali isto. No, nastavimo mi našu rutu, sa dvoje kolega s Radio Sove koje smo pokupili i poveli s nama u obećanu zemlju.
Prešavši granicu krenuli smo vijugavim i opuštajućim puteljcima susjedne nam Slovenije. Sa svih strana okruživale su nas livade i drveće, što ne čudi jer je to zemlja koju više od polovine površina pokrivaju šume, u Europi jedino Finska i Švedska imaju veći postotak.
Taman negdje oko ručka stigli smo u Ljubljanu, koja se smjestila u samom središtu Slovenije. Iako je jedna od manjih europskih prijestolnica ipak smo se uspjeli izgubiti. Više puta. Srećom ljudi su ugodni i pristupačni, što ruši stereotipe da je sve sjevernije i zapadnije – formalnije.
Očekivali smo trubu automobila kada smo vozili suprotnom stranom ceste, ili kada smo oduzeli očitu prednost, no jedino na što smo naišli je bila lagana truba autobusa jer smo se našli parkirani na stanici, no i mi smo potrubili nazad pa se računa kao pozdrav. Nadamo se.
Rešetke kao uvertira
Konačno stigavši u Rožnu dolinu, gdje se nalazi studentsko naselje i sjedište našeg domaćina, Radio Študenta, počeli smo drugi dio avantare zvane Hear.me seminar. Vrijeme sa otprilike 50-tak ljudi i to ne bilo kakvih, već radijskih ljudi provodili smo na predavanjima, ručkovima, izlascima, i iza rešetaka. Ne brinite, nismo privedeni jer smo vozili suprotnom stranom ceste, već je hostel u kojem smo bili smješteni nekad bio vojni zatvor. Dočekale su nas rešetke, kreveti pri samom plafonu, tamnica – no ipak sve preuređeno i prikladno za one koje ne pate od akrofobije i klaustrofobije.
Drugog dana seminara posjetili smo maleno mjesto Vitanje koje je, osim što je pravo slovensko mjestašce okruženo livadama, šumom i kućicama građenim u austrougarskom stilu, posebno po Kulturnom centru europskih svemirskih tehnologija (KSEVT). Trenutno se u toj velikoj betonskoj zgradi nalaze izložbe kroz koje nas je proveo Dragan Živadinov, poznati slovenski kazališni redatelji i umjetnik, kandidat za astronauta i suosnivač Nove slovenske umjetnosti.
Metelovka city
Živopisan kvart je ta Metelovka u kojoj je smješten i naš hostel. Okruženo zgradama, išaran grafitima, sklupturama, lutkama, razno raznim instalacijama podsjeća pomalo na cirkus, samo bez klauna, iako bi se mi mogli tako nazvati jer smo se nekako izdavajali. Moglo bi se reći da je taj dio grada koji smo upoznali najalternativniji na svijetu, jedan od rijetkih u kojem punk još nije mrtav. U svakoj od tih zgrada smješten je mali klub, pa je to pravo okupljalište mladih. I onih koji se tako osjećaju, a najviše se osjećala marihuana koja se slobodno pušila u svakom kutku čudnovatog mjesta zvanog Metelovka city.
Došao je i zadnji dan našeg druženja koje smo iskoristili za posjet parku Tivoliu, te centru Ljubljane – Prešernovom trgu i trima mostovima ispod kojih protječe rijeka Ljubljanica. Najzanimljivi nam je bio Zmajski most i Zmaj koji je ujedno i simbol ovog grada i njegovih nešto manje od tristo tisuća stanovnika.
Prošetavši se ispod Ljubljanskog starog grada, tvrđave smještene na brijegu koja stoji kao kruna toj ljepoti od grada, pa sve preko mirisima opijene tržnice i malih uličica stigli smo do našeg kombija, oprostili se od ekipe i krenuli južnije, ali ne i tužnije.
U mislima nosimo lijepe uspomene i lutanja iz Ljubljane i držimo se one – nisu svi koji lutaju izgubljeni.