Mato Franković žestoko je krenuo u kampanju za izbore 2025. iako ne želi još uvijek potvrditi kako će upravo on biti HDZ-ova perjanica u novom izbornom ciklusu. Svakako treba podsjetiti kako je aktualni gradonačelnik još 2020. godine rekao da se nakon lokalnih izbora 2021. godine više neće kandidirati za niti jednu političku funkciju. No, s vremenom je tu svoju jasnu retoriku počeo ublažavati te vješto izbjegavati konkretan odgovor na pitanje hoće li se kandidirati za gradonačelnika Dubrovnika i 2025. godine. Upravo ovih dana izjavio je kako će HDZ-ov kandidat biti poznat tek u ožujku iduće godine. No, teško je zamisliti da bi ova politička stranka riskirala izaći s drugim imenom dva mjeseca uoči izbora. Jer, ruku na srce, Franković je, kada govorimo o gradskom HDZ-u, trenutno njegova najprepoznatljivija figura. Tu je još i Marko Potrebica, koji pažnju javnosti ubire vodeći sjednice Gradskog vijeća te eventualno Ivan Maslać. No, njega se vjerujemo više percipira kroz ulogu u Zračnoj luci Ruđera Boškovića, nego kroz onu gradskog vijećnika. Pitanje je i kakvu bi poruku poslao Andrej Plenković i kako bi to odjeknulo među članstvom kad bi pred njega stavio neku značajniju gradsku ulogu, upravo zbog njihovih obiteljskih odnosa.
HDZ-ovi sateliti
Na prošle lokalne izbore, Hrvatska demokratska zajednica izišla je s partnerima, Hrvatskim suverenistima i Hrvatskom strankom umirovljenika. Teško je očekivati kako će ove dvije stranke na izbore 2025. godine izaći samostalno. Suverenisti i nisu nešto prepoznatljivi na dubrovačkoj političkoj sceni. Imaju jednog gradskog vijećnika, Krešimira Markovića koji ne istupa često u raspravama, a kad to i učini zna se uvlačiti u dogmatske rasprave. Tu je i pročelnik Dživo Brčić koji se nekako vješto skriva od javnosti pa se za njega može čuti tek kad se izvještava o kakvim manifestacijama ili školskim priredbama. HSU na čelu s Olgom Muratti eventualno može sastaviti listu za Gradsko vijeće, no pitanje je bi li uspjeli proći izborni prag iako je umirovljeničko biračko tijelo veliko. Muratti je prepoznatljiva po svom laskavom pristupu prema Frankoviću, kao da je cijeli život provela u HDZ-u, a ne na ljevici. No, mora joj se priznati da je upravo tom svojom forcom izgurala projekt gruškog doma umirovljenika. Treba podsjetiti i kako HDZ s partnerima na prošlim izborima nije uspio osigurati većinu u Gradskom vijeću. Neuspjeh za to svaljivao se, u politički kuloarima naravno, na nositeljicu liste, Frankovićevu uzdanicu Zrinku Raguž. Lista je osvojila tek sedam mandata, što nije bilo dovoljno za većinu.
Njemu su svi dobri ako su na vlasti
Uskočio je tu odmah Željko Raguž, predsjednik Dubrovačke stranke DUSTRA-e, za kojega bi se slobodno moglo reći kako u političkom životu pleše kako vjetar puše. Odgovaraju mu i ljevica i desnica, ovisno o njihovim uspjesima. Tako je, podsjetimo, HNS-ovom gradonačelniku Andru Vlahušiću bio zamjenik, a potom se 2017. godine okrenuo HDZ-u. Baš kao što je to učinio i 2021. godine. Tada se, naime, odmah uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika priklonio Frankoviću sa svoja dva mandata. No, za mirnu plovidbu u iduće četiri godine HDZ-u je nedostajalo još ruku. Tu je prevagu još jednom odnio Pero Vićan koji, iako nikad nije uspio osvojiti vlast, uvijek je u njoj sudjelovao. I ucjenjivao političke partnere, ali i bavio se omiljenom aktivnosti – kadroviranjem. Za očekivati je kako će i Raguž i Vićan na iduće izbore izaći samostalno, i s listama i s kandidatima. Vićan će, vjerujemo, i ovog puta biti kandidat za gradonačelnika svoje stranke, no njegovo biračko tijelo je ustaljeno, teško se tu mogu očekivati tektonske promjene koje bi mu donijele pobjedu. No, on se i 2021. godine silno trudio ne uspjeti, odnosno ne doći do pobjede iako je ušao u drugi krug. Njemu zapravo više igra skriveni utjecaj nego da se mora baviti stvarnom problematikom vođenja grada, za razliku od Raguža koji bi vrlo rado bio prvi čovjek, ali kapacitiran je tek za voditi Luku Dubrovnik, ako i za to Raguž će se ionako vrlo brzo prikloniti opciji za koju bude smatrao da ima najveće šanse, a sve kako bi ponovno participirao u vlasti. I dok je jedno vrijeme bio itekako kritičan po pitanju sporta, ali i velikih novaca koje Grad ulaže u kulturu, u zadnje vrijeme se pritajio. Ne kritizira, tek se tu i tamo javi za riječ na sjednicama Gradskog vijeća.
Opet se traži
Maro Kristić u svojoj je karijeri promijenio dosta političkih dresova i sad se opet nalazi u potrazi za samim sobom. Trenutno je nezavisni gradski vijećnik, koji je ovaj četverogodišnji mandat osvojio uz pomoć MOST-a. No, ‘svrgnut’ je s mjesta koordinatora gradske organizacije pa je pitanje hoće li na iduće izbore izaći s nezavisnom listom političkih istomišljenika ili će doći, a što najavljuje, do osnivanja nove stranke. U svakom slučaju, vjerujemo kako će se nekako snaći i uspjeti pronaći svoje mjesto pod suncem. Iako se stvara dojam da Kristić samostalno promišlja svoje istupe na Gradskom vijeću, dobri poznavatelji prilika u Gradu će potvrditi kako su Maro i Mato dobro uigran dvojac te, nogometnim rječnikom rečeno, rade ‘dupli pas’. Treba se samo prisjetiti njegovih vijećničkih pitanja o djelovanju i financiranju sportskih klubova koji su, kao naivno, postavljeni pred gradonačelnika i javnost da bi se u sljedećim tjednima i mjesecima prometnula kao mini afere.
Glođanje na ljevici
Na dubrovačkoj ljevici ‘poglođat će se’ Viktorija Knežević, kao kandidatkinja Centra, SDP te Srđevci. Jedino je Knežević, dvije godine prije izbora, najavila svoju kandidaturu za gradonačelnicu. Iako je prvotno nastupila kao nezavisna kandidatkinja, uoči parlamentarnih izbora priključila se Centru. Takav potez osigurao joj je saborski mandat, doduše zahvaljujući Puljku koji joj je prepustio svoje mjesto u Saboru. No, ona je u gradu još uvijek na brisanom prostoru jer ne sjedi u Gradskom vijeću. U godinu i pol dana cijela je njezina preuranjena kampanja bila usmjerena na kritiku vlasti. Od nje smo čuli malo prijedloga za poboljšanja, a do dana današnjega nije iznjedrila ni svoj tim kojim bi u slučaju pobjede vladala gradom. Jednom je prilikom za DuList objasnila da to radi kako bi poštedjela ‘svoje ljude’ političkog progona. No na poneke udarce ispod pojasa trebali bi biti spremni svi oni koji se upuštaju u politiku. Knežević za sad u Saboru najčešće progovara i fokusirana je na Frankovića u vezi kupnje dionica Luke Dubrovnik te je u više navrata pozvala DORH da to istraži. Zapravo, vrlo je izvjesno kako će se u nadolazećoj kampanji veliki rat voditi upravo oko Luke Dubrovnik te će trebati posebne vještine kako bi Raguž iz svega izišao neokrznut.
Nedorečenost Srđevaca
Sabor je umalo ‘dohvatio’ i Srđevac Đuro Capor, kandidat za gradonačelnika ove stranke na prošlim lokalnim izborima. No, tada se nije baš proslavio brojem osvojenih glasova. S druge strane, Srđevci su uspjeli osigurati tri vijećnička mandata pa im je Gradsko vijeće dobar poligon za djelovanje. Koliko ga koriste, drugi je par rukava. Doduše, sam Capor je često na ‘piku’ gradonačelnika, što se potvrdilo i na zadnjoj sjednici kada smo se naslušali izjava o tome tko gdje i s kim živi te odakle je netko došao. Osim toga, Franković često koristi priliku skrenuti raspravu na Zagreb i Možemo! čiji je član Upravnog odbora upravo Capor. Za Srđevce se komotno može reći kako su ostali nedorečeni ne znajući zauzeti svoju poziciju između 415 metara Srđa i Možemovaca koji su visoko poletjeli na nacionalnoj razini.
Oporba je općenito uspavana. Ne koriste aktualne trenutke na Gradskom vijeću, a nisu nešto aktivni ni izvan njega. U zadnje vrijeme iz zimskog sna se počela pomalo buditi šefica SDP-a Anita Bonačić Obradović, no u svojim istupima često se osvrće na nacionalne teme, zaboravljajući na one lokalne. Sasvim je izgledno kako bi ona mogla biti SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu, a tu joj ulogu dodatno pojačava i nedavni izbor za članicu Glavnog odbora novog vodstva SDP-a na čelu s ne baš omiljenim Sinišom Hajdašem Dončićem. Njega će joj sigurno gradska vladajuća stranka trljati na nos jer je ‘zahvaljujući’ njemu koncesija za marinu uz Lapadsku obalu dana Franju Pašaliću, što je, kako tvrdi gradonačelnik, počinjeno nezakonito. Dubrovnik je nazvao kokošinjcem, a želio je ugasiti i Luku Dubrovnik.
Vlahušić ide u političku mirovinu?
Možda se na ljevici karte i drukčije poslože, a u tim se kombinacijama spominje i bivši gradonačelnik, nekadašnji član HNS-a, danas nezavisni vijećnik Andro Vlahušić. Iako na sva zvona najavljuje mogućnost odlaska u političku mirovinu, teško je povjerovati kako će se odlučiti za takav potez. Voli privlačiti pažnju i hvaliti se plodovima ‘Lex Vlahušića’ da bi se tek tako povukao. Dok ne ‘zastrani’, on je ipak zadnje tri godine bio jedina stvarna oporba koja problematizira konkretna pitanja koja tište građane Dubrovnika, ali nastavljajući svoju agendu kako Grad treba privući što više novaca ne pričajući pri tom gdje će te novce trošiti. Bez stranačke mašinerije, a što se pokazalo i na prošlim izborima, teško da on više može pomrsiti račune HDZ-u. Vlahušić je u međuvremenu, i to ovog utorka, najavio kako se više neće kandidirati.
Ostaje za kraj spomenuti i stranke na koje nećemo trošiti baš previše riječi iako je sasvim sigurno kako će se barem dio njih potruditi izaći sa svojim kandidatima. HSS nakon odlaska Vida Bogdanovića više nije politički faktor u gradu i nigdje se ne spominje, a aktivno ne djeluje niti HSLS na čijem je čelu danas Miho Baće. On je pak preuranjeno najavio svoju novu funkciju, odnosno prelazak iz Županije na mjesto direktora TUP-a (što se na kraju nije ostvarilo), pa će vjerujemo poučen tim iskustvom taktizirati s odabirom trenutka najave svoje kandidature. Nova zvijezda na političkom nebu je Domovinski pokret, a pitanje je može li njihov dolazak na vlast na nacionalnoj razini potaknuti određene ljude da se priklone toj opciji te da Ričardu Milunu pokušaju ‘oteti’ mjesto kandidata. A HNS? Bit će svakako zanimljivo vidjeti hoće li se iz hibernacije uspjeti probuditi bivša Vlahušićeva stranka, koja je ‘nestala’ sa scene nakon prošlih lokalnih izbora. AFR/BĐ