Ono što, ako ne svi, a onda makar većina građana zna je da zakone donosi Sabor. Međutim, sama procedura je zapravo poznata manjem broju ljudi. O tome svjedoče istraživanja, ankete i slično. Tome ću se detaljnije posvetiti u idućoj kolumni, a ovaj ću put izložiti što bi nam trebao donijeti novi Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena kojega je naravno potaknuo uvelike sveopći bojkot i nezadovoljstvo građana. Stoga je Vlada Konačni prijedlog uputila u tzv. hitnu saborsku proceduru.
Hitna procedura
Inače procedura donošenja zakona traje. Ima tu dosta koraka i to je posve opravdano, gledano i s pravne i s čisto zdravorazumske pozicije. Temeljna je svrha da se sve skupa dobro odvagne, sve ono ‘za’ i ‘protiv’, kao i otklone sve moguće nedoumice i moguća dvosmislena tumačenja. Ipak, nekad je procjena vladajućih da taj regularni proces donošenja zakona treba zaobići i ići u ‘hitnu proceduru’. A to je slučaj s navedenim zakonom koji je s posljednje sjednice Vlade upućen u Sabor na hitnu proceduru. Ono što je ključno znati je da se zakoni po hitnom postupku donose kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.
Veće ovlasti Vlade
Svrha ovog zakona, koja opravdava i njegovo upućivanje u hitnu proceduru, je ‘zaštita standarda građana i osiguranje brze reakcije na tržišne poremećaje’. Ovim je riječima ministar gospodarstva Ante Šušnjar je potvrdio, dakle, da su kod nas nastali tržišni poremećaji koji su građane ozbiljno ugrozili. Premijer Andrej Plenković rekao je praktički isto, ali u nešto blažem tonu. On je ovaj prijedlog i hitnu zakonodavnu proceduru opravdao potrebom za upotpunjavanjem zakonskog okvira ‘na temelju kojeg Vlada djeluje u izvanrednim okolnostima kako bi svojim administrativnim mjerama utjecala da ona potrošačka košarica koja je najvažnija za najranjivije građane bude pristupačna i prihvatljiva’. Ipak evo i on priznaje ‘izvanredne okolnosti’. Zakon koji je još uvijek na snazi, a koji regulira ovu materiju, datira iz davne 1997. godine. Novi bi trebao omogućiti vladajućima, prema ministrovim riječima, ‘donošenje konkretnih mjera u iznimnim situacijama kada se ukaže potreba za zaštitom građana i stabilizacijom tržišta’.
Transparentnost cijena
Jedna od glavnih mjera predloženog zakona je transparentnost cijena. U predloženim zakonskim odredbama, odnosno praksi koja će ih naravno uz adekvatan nadzor morati slijediti, od ‘velikih’ trgovaca se zahtjeva da redovno objavljuju i ažuriraju cijene svojih proizvoda na internetskim stranicama. Osim toga, bit će u obvezi omogućiti nesmetan pristup digitalnim alatima koji će u realnom vremenu osigurati mogućnost usporedbe cijena. Pod ‘velikim’ se podrazumijevaju: supermarketi, hipermarketi, diskontne prodavaonice i tzv. ‘cash and carry’. Za sve, dakle i ‘velike’ i ‘male’, uvodi se obveza omogućavanja kupcima da prate promjene cijena. Dakle, u praksi to znači da će svaki trgovac uz trenutnu maloprodajnu cijenu morati jasno naznačiti i prethodnu maloprodajnu cijenu proizvoda iz određenog razdoblja ili na točno određeni dan.
Ograničenje cijena
Vlada već ima popis proizvoda s ograničenim cijenama i jasna pravila oko toga, međutim limiti cijena ‘ključnih proizvoda i usluga’ našli su svoje mjesto i u prijedlogu novog zakona. Propisano je njime i jasno označavanje proizvoda s ograničenom cijenom što podrazumijeva da je trgovac obvezan istaknuti vizualne oznake na proizvodima čija je cijena regulirana. U većim prodajnim objektima, kakvim se smatraju oni preko 400 metara kvadratnih, obveza je osigurati i posebne prodajne prostore za te proizvode.
Kazne
Sankcije za prekršitelje odredbi novog zakona koji još nije stupio na snagu, ali gotovo pa nema truna sumnje da hoće, nisu baš blage. Dapače! Kreću se između 3 do čak 30 tisuća eura, ovisno o težini počinjenog prekršaja. I to nije sve! Osim novčanim kaznama, trgovci prekršitelji novog zakona bit će kažnjeni i oduzimanjem imovinske koristi ostvarene prekršajem. Kako i tko će vršiti te procjene još uvijek nije posve jasno, ali samo nek’ se zakon donese pa ćemo za to, nadajmo se, lako!