Program Dubrovačko-neretvanske županije “Rođeni za čitanje” koji je, u sklopu Akcijskog plana Nacionalne strategije poticanja čitanja (2017.-2022.), pokrenula naša pedijatrica prim. mr. sc. Marija Radonić, podignut je na nacinalnu razinu. Naime, 15. siječnja počinje čitalački izazov “15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci”. Ova kampanja za svrhu ima pozvati i potaknuti roditelje da 15 dana za redom svaki dan izdvoje 15 minuta za čitanje svojoj djeci, a pod geslom da “zajedničko čitanje nije luksuz, već temelj razvoja djece”. U konačnici, cilj je stvoriti ugodnu i za djecu neizmjerno korisnu obiteljsku rutinu koja će im “usaditi” čitalačke navike za cijeli život.
O značaju ovog programa i uopće važnosti stvaranja čitalačkih navika kod djece porazgovarali smo s našom pedijatricom.
Manje ekrana, više knjige!
-Čitanje djeci od najranije dobi pozitivno utiče na njihov emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj, a pravilan rast i razvoj djece u srcu je pedijatrijske struke. Ovo je osobito važno danas u vremenu kada su djeca sve više izložena ekranima, pri čemu neuroznanstvenici strahuju od posljedica po razvoj mozga i mišljenja gdje se sve više oslanjamo na tehnologiju, a zapostavljamo svoje vlastite mogućnosti. Kod nas svjedočimo činjenici da posljednjih godina oko 4 tisuće, znači više od 10 posto djece u generaciji, dobije odgodu upisa u prvi razred dobrim dijelom zbog govorno jezičnih problema i problema u grafomotorici. Istraživanja pred više od 10 godina su pokazala kako djeca koja su rođena sa nižim kvocijentom razvoja, ako se s njima bavi, a između ostalog čita od najranije dobi, mogu do odlaska u školu preteći svoje darovite vršnjake koji su iz nekog razloga ostali zanemareni u tim najranijim godinama. Stoga je Američka akademija za pedijatriju u “Paediatricsu” iz prosinca 2024. godine dala preporuke da se zajedničko čitanje i pričanje priča djeci već od rođenja uključi u redovite preventivne preglede u pedijatriji – detaljno nam je obrazložila Marija Radonić.
Brojni benefiti
Zajedničko čitanje s djecom, ističe naša pedijatrica, donosi brojne benefite u razvoju naše djece. Primarno smiruje, ohrabruje i tješi.
–U trenutcima nemira ili prije spavanja kada uzmete svoje dijete u skut, ono osjeća vaš miris, vašu blizinu i dok ga nježno mazite počnete mu čitati. To mu pomaže da se opusti, da lakše zaspi i da slušanjem priče obradi sve što je toga dana doživjelo. To su trenutci koji ostaju zapamćeni. Sjećam se iz vremena Domovinskog rata kada je naš odjel bio u skloništu bolnice kako bi časna Gertruda zajedno s djecom molila Molitvu anđelu čuvaru dok svi ne bi zaspali – kazuje nam Radonić, ističući kako čitanje djeci stvara kod njih i naviku slučanja te potiče razvoj govora i kritičkog mišljenja.
-Redovitim čitanjem djeca uče kako se sluša i prati tijek misli. Ta vještina iznimno je važna za kasnije snalaženje u školi, ali i u svakodnevnoj komunikaciji i odnosima. Čitanjem priča naglas dijete upoznaje nove riječi, rečenice i načine izražavanja. Uči razlikovati zvukove, prepoznavati ritam jezika i sve sigurnije se koristi riječima, a to je važno za izražavanje misli, potreba i osjećaja. Sa svakom novom stranicom susreće sa sa novom sitacijom, kritički se osvrće na to i stječe sposobnost donošenja odluka – napominje Radonić, naglašavajući kako su djeca kojoj se redovito čita radoznalija prema slovima i riječima.
-Povezuju knjige s ugodom i bliskošću, pa češće sami posežu za čitanjem kad dođe vrijeme da to nauče. I još nešto, nestrpljivi su, ne da im se čekati da im netko čita ako to već mogu sami – zaključuje naša pedijatrica.
Dijeljenje pažnje, blizine i osjećaja
Čitanje, pojašnjava Radonić, nije samo prenošenje priče.
-To je dijeljenje pažnje, blizine i osjećaja. Stvara posebnu povezanost koja jača međusobno povjerenje i daje djetetu osjećaj da je voljeno, viđeno i važno. I danas se sjećam moje bake Lucije koja bi me stavila u skut, zagrlila, moj nos bi se dok bi mi čitala utopio u svilenim kiticima na prsima njezine nošnje, a miris svile se motao oko moje glave i vodio u san. Zajedničko čitanje obogaćuje i odrasle – igrom, smijehom, uz nježnost i ponovni susret s vlastitim djetinjstvom. To postaje malenim dnevnim ritualom koji podiže raspoloženje i možda tih 15 minuta u danu postane i roditeljima njihovih najdragocjenijih 15 minuta tog dana – završava naša pedijatrica.
Program provodi Ministarstvo kulture i medija u suradnji s Ministarstvom zdravstva, uz podršku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatskog društva za socijalnu i preventivnu pedijatriju i Hrvatskog pedijatrijskog društva.
