‘Ako ne znaš kako započeti, kreni otpočetka’, mudro je zborio Ivo Andrić. Istini za volju, Mark Twain je također rekao ‘Nikad ne započinji tekst citatom’, ali on nije nikad dobio Nobelovu nagradu za književnost pa je potpuno nebitan u cijeloj priči. A početak ove priče je Square, ljeto pred prvi osnovne, u vrijeme priprema za prvi susret sa novim svijetom, novom djecom, novim odraslim osobama, za susret sa slovima i brojkama.
U vrijeme kad je trebalo slušati Velike, jer su Veliki mudri, puni savjeta, znanja i iskustva koje su stekli tijekom svog bogatog i dugačkog života. Tako sam i ja imao svoje Velike koje sam slušao, gledao i upijao svaku njihovu riječ. Pa tako i savjet za jedno potpuno novo životno iskustvo – iskustvo slušanja glazbe. I kad su mi oni dali savjet koja grupa je prva koju moram preslušati, odmah sam kao vrijedan i poslušan prvoškolac prihvatio njihov savjet.
Tek sam puno kasnije shvatio da su moji Veliki ustvari bili blesavi tinejdžeri, neki sedmi ili osmi razred, da se njihovo životno iskustvo sastojalo od nabijanja lopte i pušenja prvih cigara u tajnovitom ‘logoru’, i da sam u toj ranoj dobi prvi put postao žrtva trolanja. Tako su i Veliki mene zatrolali, smatrajući da će biti fantastično smiješno što balavi sedmogodišnjak kupuje i sluša AC/DC, očekujući vjerojatno suze i tugu nakon uvodnih taktova naslovne pjesme. Gadno su se prevarili.
Tako sam ja prištedio par dinara, prešao zebru do obližnje knjižare, papirnice i lokalnog hrama glazbe, i odmah zgrabio prvu kazetu sa predloženim izvođačem – crnu kutijicu sa sivkastom naslovnicom na kojoj grupa ljudi pozira zatamnjenih očiju u krimi-stilu iznad sitnim slovima napisanog teksta ‘Dirty Deeds Done Dirt Cheap’. Trk doma, kazetofon, ‘play’, i taj nezaboravan, prodoran vokal Bona Scotta. Nisam tada znao, saznat ću puno kasnije, da je moj prvi susret sa rockom bio glas pokojnika.
Prvi zadatak malog štrebera je bio i saznati što to sve točno znači. U jednoj ruci korice kazete, a u drugoj englesko-hrvatski rječnik (za potpunu istinu, ukoliko Hollywoodu prodam autorska prava za ovaj tekst – englesko-hrvatskosrpski rječnik, još ga imam). ‘Prljavi… Spisi… Prošli… Vrlo jeftino’. Katastrofalno loše, u rangu ranog Google Translatea, ali barem nekoliko milijardi dolara jeftinije. Sve to vrijeme se kazetofon tresao od oštrih gitarskih rifova braće Young, tako da nisam nimalo zamjerao što imaju besmislene naslove pjesama. Osim naslovne, početne pjesme, tu su bile i ‘Ljubav na prvi osjećaj’ i ‘Zanovijetalo’, i ni u tim pjesmama mi potpuni nedostatak konteksta i razumijevanja svijeta ljudi starijih od 7 godina nije smetao da uživam. Naravno, uvjerljivo najviše zbunjujuća pjesma je bila ‘Velike Lopte’ jer jednostavno nisam mogao povezati važnost posjedovanja tih lopti i njihovo tematsko uklapanje u ostatak pjesama. I dugo vremena sam pokušavao zamisliti kolike su to lopte uopće. Veće od nogometnih, veće od košarkaških, medicinke… Ali sam u kratkom roku savladao sve tekstove i sve taktove te moje prve kazete u životu. Pa onda i druge, i treće, desete… Kazete… Ploče… Kiss… Maiden… Slayer… Sepultura…
I zato sam vječno zahvalan svojim Velikim trolovima jer bi bez njih moja prva kazeta sigurno bila ‘Roman Butina Yu Disco Show 2’.