Sjeća li se itko pompozno najavljivanog projekta Gospinog polja s trodijelnom sportskom dvoranom, zatvorenim i otvorenim bazenom i stadionom za oko 3500 gledatelja? Sve to nalazi se u prostorno-programskoj studiji koju je 2006. godine prihvatilo tadašnje Gradsko poglavarstvo Dubravke Šuice. Zamjenik Šuici bio je, podsjetimo, Pero Vićan, a upravo se tada na veliko govorilo i o gradnji ‘lapadske ljepotice’ – novog nogometnog stadiona.
Ovo su tek neki od projekata koje su dubrovačke gradske vlasti posljednjih 10-ak godina crtkarale na papiru, izrađivale studije, idejna rješenja… Sve plaćeno novcem poreznih obveznika. No, malo toga i realizirano. nego većinom stopirano za neka bolja vremena (čitaj: nastupila je politička promjena u gradu).
Tako su Šuica i Vićan u Gospinom polju sanjali trodijelnu sportsku dvoranu, na gradskom terenu pa se i prva trebala graditi. Ostatak zemljišta budućeg sportskog parka planirao se postupno otkupljivati od privatnika i Biskupije.
Od trodijelne do montažne dvorane
Dvije godine kasnije Poglavarstvo je kao najpovoljniju ponudu za izradu idejnog projekta za izgradnju trodijelne sportske dvorane, unutar sportsko-rekreacijskog parka Gospino polje, izabralo tvrtku Geng Arhitektura, koja je taj posao obavila za 108 tisuća kuna plus PDV. No, dolaskom na vlast Andra Vlahušića ideja se mijenja. U Gospinom polju gradit će se – montažna dvorana! I sam Vlahušić uskoro je od toga odustao te je krenuo u realizaciju trodijelne dvorane javno-privatnim partnerstvom. Možda i ta dvorana jednom ugleda svjetlost dana.
Vratimo se lapadskom stadionu, o čijoj se gradnji priča dugi niz godina. No, nikako da se sve makne dalje od priča i idejnih rješenja. I u ovom projektu prste je imao dvojac Šuica-Vićan. Najprije je početkom 2006. godine gradskim poglavarima idejno rješenje novog, modernog stadiona s 8 do 10 tisuća mjesta predstavio arhitekt Boris Magaš. No, kako je uskoro pukla ljubav Vićana i Šuice, stadion pada u drugi plan. Odustaje se od Magaševog rješenja te se raspisuje novi natječaj za stadion duplo manjeg kapaciteta. Interes za projektiranje nije izostao, pristigla su čak 32 rada, no prvu nagradu nitko nije osvojio. Rad autora Zorana Sokol Gojnika i Igora Gojnika, diplomiranih inženjera arhitekture iz Zagreba, dobio je drugu nagradu. ‘Lapadsku ljepoticu’ planiralo se graditi po modelu javno-privatnog partnerstva, no zainteresirani investitor nekako je uvijek izostajao. Sve do Vlahušića, koji je obznanio kako su Nijemci zainteresirani za gradnju stadiona. A on sam nije želio ulagati u projekte bez dobrih klubova. Za lapadski stadion očito će trebati još dosta političke i ine mudrosti kako bi se pomirili svi interesi koji se oko njega isprepliću.
Umirovljenici i žrtve nasilja
Odmaknuvši se malo od sporta, dolazimo do dva projekta od životne važnosti. Prvi je dom umirovljenika, budući da se na mjesto u ustanovama za starije i nemoćne čeka godinama. Na prvi spomen doma umirovljenika svi odmah percipiraju nikad dovršeni Čačićev dom kod Opće bolnice. Postojali su pokušaji njegove ‘revitalizacije’ ili ‘dizanja iz mrtvih’, ali bez rezultata. Grad Dubrovnik je u mandatu Dubravke Šuice naručio i stručnu ekspertizu stanja građevine i projektne dokumentacije. I ovdje se htjelo progurati javno-privatno partnerstvo. Na poziv za iskazivanje interesa javila su se dva potencijalna kandidata, pa odustala. Grad se obvezao pronaći alternativno rješenje za završetak doma, spominjala se i Zaklada Blaga djela kao potencijalni partner, no Čačićev dom i danas stoji nedovršen. S druge strane, Vlahušić kreće s novom idejom – domom umirovljenika u Hotelu Gruž. No, imovinsko-pravni odnosi prepriječili su se na putu realizacije tog doma manjeg kapaciteta koji opet ne bi riješio prevelike liste čekanja.
Oko Čačićevog doma plela se svojedobno još jedna priča. Tamo je, naime, prvotno planirana i gradnja Sigurne kuće za žene žrtve nasilja, tada nazvana i Obiteljskim domom. Cijela priča o potrebi otvaranja sigurne kuće na dubrovačkom području krenula je zapravo prije 10 godina. Tada je, naime, izrađena i studija koja je neosporno pokazala kako takva potreba i postoji. Počeli su se skupljati i novci za njenu gradnju, i to na božićnim domjencima Dubravke Šuice, ali je sve opet nekako palo u zaborav. Do trenutka kada se u priču uključuje Dubrovačka biskupija, odnosno Caritas, koji bi u suradnji s Gradom projekt trebao dovesti do kraja.
Komolac i zgrada kraj FINA-e
Jedan od gorućih gradskih problema svakako je Libertasova remiza. Libertas, naime, boravi u centru grada u iznajmljenom prostoru, za što mjesečno vlasniku, tvrtki GP Dubrovnik u stečaju, plaća najam od 40 tisuća kuna. I samo je pitanje dana kada će Remiza dobiti novog vlasnika, i kada će Libertas biti prisiljen istu i napustiti. To pitanje postavljalo se i zadnjih nekoliko godina. U tu je svrhu stoga napravljeno i javnosti prezentirano idejno rješenje nove remize u Komolcu. Pred izbore 2009. godine. Idejno rješenje izradila je tvrtka Plan, a osim remize u Komolcu tada je predstavljen još jedan zaboravljeni projekt – zgrada za stanare remize preko puta FINA-e. Ponovno i kod ovog projekta, s promjenom vlasti, dolazi i do promjene ideja. Vlahušić ih je za remizu iznio nekoliko, od Osojnika preko Pobrežja, a Komolac se spominje tek kao privremeno rješenje do izgradnje ‘terminala za autobuse na Osojniku’.
Slično se događa i s azilom za životnije. Gradska uprava Dubravke Šuice planirala je gradnju novog azila na Žarkovici, za što je izdana i lokacijska dozvola, te je izrađen glavni projekt. No, o azilu na Žarkovici, prema riječima članova Društva za zaštitu životinja, priča se još od doba Vida Bogdanovića. Do danas se zapravo malo toga promijenilo, iako je pripremljena sva projektna dokumentacija, a početak gradnje azila dugo se vremena vezivao i uz golf na Srđu, odnosno donošenje Urbanističkog plana uređenja za golf igralište. No, danas Žarkovica više nije primjerena lokacija za životnije, pa se prošle godine u tu svrhu spominjalo Trsteno.
Nastavi niz…
Vlahušić je također odustao i od Hotela Stadion, čije se uređenje očekivalo u sklopu četvrte faze uređenja gradskog bazena u Gružu. On je, naime, stadion odlučio prenamijeniti za novi dječji vrtić te Centar za civilno društvo. A i za Stadion također postoji izrađena dokumentacija. Koju nitko nije napravio gratis.
I pošli bismo u dugo kad bismo se prisjetili još nekih zaboravljenih projekata – poput pokretnih stuba kroz Bogišićev park, fitnessa za umirovljenike na Gracu, povratka dubrovačkog tramvaja na gradske ulice (do Mokošice čak!), Centra iza grada, studentskog doma, vatrogasnog doma na magistrali…
Nažalost, mnogi od ovdje spomenutih projekata su, barem kad je u pitanju dokumentacija, pred realizacijom. Izrađene su studije, programi, projekti, za neke su ishođene čak i dozvole, potrošeni su veliki novci, a sve očito kako bi se jednom netko njima pohvalio i spremio ih u ladicu. Za neka bolja vremena, možda?