U zimskim danima, kada prođe praznička euforija, najbolje je dane provesti u toplom domu, sa šalicom čaja i dobrom knjigom u ruci. Od sadržajno kompleksnih i opsežnih djela pa sve do lakog štiva, izbor je na samom čitatelju. Ideja što čitati je beskonačno mnogo, a neke od njih su podijelili profesor dr. sc. Pero Maldini, stručna suradnica za kulturna događanja u Dubrovačkoj baštini Zrinka Lucianović, trener VKJug AO Vjekoslav Kobešćak te doktorica i profesorica dr. sc. Ana Bakija-Konsuo.
Pročelnik Odjela za komunikologiju i profesor na Sveučilištu u Dubrovniku Pero Maldini rijetko čita samo jednu knjigu pa tako i sada paralelno čita tri naslova, a to su Cookin’ Hard Bop and Soul Jazz K. Mathiesona, Who Rules the World N. Chomskog i Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne B. Kostelnika i F. Vukića. Uglavnom, otkriva nam, čita stručnu politološku literaturu.
— Kad imam vremena, volim čitati i književne klasike, nekima se ponovno vraćam nakon dugo vremena ponovno otkrivajući u njima do tada skriveno. Međutim, čitam i razne naslove iz područja glazbe, fotografije i umjetnosti, što su moji trajni interesi – dodao je Maldini.
Jedno od tri Maldinijeva najdraža djela je Dubrovačka trilogija Iva Vojnovića za koju kaže kako je zna napamet, ali u kojoj uvijek nalazi neki novi detalj i značenje.
— Ta drama je za mene metafora identiteta, oda slobodi i nostalgija za slavnom prošlošću. Ona je i sjećanje na moje dječačko oduševljenje teatrom i romantičnu zaljubljenost u Grad i njegovu povijest, koju sami spomen Trilogije svaki put ponovno probudi – prisjeća se.
Čuveni Alan Ford
Druga knjiga je, ističe Maldini, Derviš i smrt Meše Selimovića, a razlog izbora ovog djela leži u dubokom i filozofskom promišljanju života, izbora, odnosa moći, odgovornosti i poštenja. Ovaj profesor smatra kako je ta knjiga iznimno snažna egzistencijalistička psihološka drama koja propituje najdublje motive i najteže životne odluke. ‘Teška, ali inspirativna, remek djelo’ – zaključio je. Zločin i kazna, klasik Fjodora M. Dostojevskog, treće je pak djelo za koje Maldini kaže kako je to filozofski dijalog i moralistička rasprava o pravu i idealima, životu i smrti, pojedincu i društvu, pravu i pravdi te je dodao kako je snažna i dojmljiva te uvijek aktualna. No, u proteklih nekoliko mjeseci, roman koji ga je oduševio je ‘Druga strana slutnje’, Nikše Sviličića s kojim ga, osim profesorskog zvanja, veže i prijateljstvo.
— Beletristika, potpuno drukčije štivo od mojih preferencija, međutim vrlo zanimljivog sadržaja i strukture. Tri isprepletene uzbudljive i neobične priče o ljubavi i prijevari, moći i taštini, ovisnosti i strastima, ispričane na potpuno drukčiji način od uobičajenoga – objasnio je Maldini.
‘Bolje izdati knjigu nego prijatelja!’ jedna od legendarnih poruka koje se profesor rado prisjeća još iz srednjoškolskih dana, kada je čitao i odrastao na čuvenom Alan Fordu, koji je, kako naglašava, utjecao na njegovo oblikovanje, čak i više od mnogih knjiga koje je pročitao. S obzirom da puno vremena provodi pri računalu, puno čita online, ali ipak mu je klasična tiskana knjiga draža i ugodnija za čitanje, a čitateljima DuLista poručio je da je ‘bitno da se čita, što više i što raznovrsnije, a ponajviše ono što povećava naše znanje, proširuje naše vidike i ojačava našu kritičku refleksiju o životu i društvu oko nas’.
Roman prvi odabir
Zrinka Lucianović trenutno čita autobiografski roman ‘Večer u klubu Christiana Gaillyja’ te naglašava kako su upravo romani njen prvi odabir, ali voli pročitati i zanimljive biografije, a najrjeđe čita poeziju. Ipak najdraža djela oduvijek su joj bajke, koje su na nju ostavile najdublji trag još od djetinjstva.
— One su aktualne za sve uzraste, nose univerzalne poruke i na suptilan način nas poučavaju i prenose nam iskustva desetina prethodnih generacija. Svima koji nisu upoznati s bogatom baštinom naših bajki i priča preporučila bih da ih počnu čitati. Za mene je uvijek pravo vrijeme za bajku i rado ih i danas čitam – govori nam Lucianović.
Osim bajki, nedavno ju je oduševila i duboko dirnula zbirka poezije Alde Merini ‘Zaljubljena duša’ u prijevodu Iva Kara – Pešića. No ipak, najvažnija poruka koju je naučila iz knjiga je da nastavi čitati jer smatra kako život u petoj brzini polako pretvara čitanje knjiga u izumirući oblik provođenja slobodnog vremena te ističe nekoliko knjiga koje su vrijedne čitanja. — Predlažem tri knjige koje, svaka na svoj način, daju uvid u bogatu kulturno-povijesnu tradiciju našeg Grada i osobno im se rado vraćam: autobiografiju Vlaha Bukovca ‘Moj život’, ‘Dubrovačke slike i prilike’ Josipa Berse i ‘Dubrovačku trilogiju’ Iva Vojnovića.
‘Na čitanje me je ‘navukao’ Kundera’
Kada uhvati malo vremena, pred kraj dana, trener VK Jug Adriatic osiguranje, Vjekoslav Kobešćak rado čita knjige, ne samo kako bi ga opustile, nego i nečemu naučile, a posebno voli knjige koje na njega ostavljaju snažni dojam, ideju ili zaključak.
— Rekao bih da su knjige korektori u našoj povijesti i da nas pokušavaju izvući na pravi put usprkos svim našim greškama. Samo ih mi ponekad krivo shvatimo – govori Kobešćak.
Njegov su odabir trenutno izabrani tekstovi Slavka Goldesteina Proslovi za bolju zemlju te autobiografija Lemmy Kilmistera White line fever.
— Do 18. godine čitao sam malo te me je jedna knjiga Milana Kundere ‘navukla’ da počnem redovito čitati knjige jer je imala odgovore na moja emocionalna pitanja. Taj pisac ima posebno mjesto kod mene – izjašnjava se Kobešćak.
U zadnje vrijeme, trenera Kobešćaka oduševila su tri naslova istog autora Yuval Noah Hararija, a to su ‘Sapiens, kratka povijest čovječanstva’, ‘Homo Deus; kratka povijest sutrašnjice’ i ‘21 lekcija za 21. stoljeće’. Čitateljima DuLista poručio je da barem jednom mjesečno nađu vremena i svrate do knjižnice ili knjižare ili upotrijebe Internet te sami odaberu neku knjigu iz svoje zone interesa i da svakako čitaju kada god mogu jer će ih to opustiti, koncentrirati, educirati, a i ako je ne otvore, barem će izgledati mudrije, našalio se Kobešćak.
Najdraži povijesni romani
Dermatovenerologinja i profesorica na Studiju Sestrinstva Sveučilišta u Dubrovniku doc. dr. sc. Ana Bakija- Konsuo na svom noćnom ormariću uvijek ima nekoliko knjiga koje naizmjenično čita, ovisno o raspoloženju. Trenutno su to ‘Herkul’ Miljenka Jergovića, ‘Učenik’ Paula Bourgheta i ‘U zemlji klaunova’ Igora Rudana. Iako čita različite književne vrste, ipak su joj najdraži povijesni romani, a izdvaja ‘Mi djeca Solferina’ Maroja Mihovilovića, roman temeljen na autorovoj obiteljskoj priči. Osim nabrojanih, doktorica ističe i tri najdraža djela.
— ’Otok’ Victorije Hislop, knjiga je na koju sam naišla pišući doktorat kojem je jedna od tema bila lepra, zarazna bolest koja je stoljećima harala Europom. Hislop se bavi ovom bolešću iz konteksta pojedinca oboljelog od ove bolesti, njegovim obiteljima i sudbinama – pojasnila je.
Ostale dvije su ‘Mali princ’, Antoine de Saint-Exuperyja, bajka kojoj se uvijek iznova vraća zbog dojmljivog stila pisanja, jednostavnosti teme s mnoštvom aktualnih poruka te ‘Stoner’, Johna Williamsa, priča o životu običnog čovjeka sa svim njegovim usponima i padovima, ljubavima i razočarenjima. Knjiga koja ju je oduševila u zadnje vrijeme je ‘Poštovani kukci i druge jezive priče’, Maše Kolanović, mlade hrvatske književnice, dubrovačkih korijena, docentice na Odjelu za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
— Usprkos pomalo ‘jezivom’ naslovu knjige, njene priče su pitke, ali snažno diraju čitatelja – zaključuje Bakija-Konsuo.
‘Uzeti knjigu u ruke odmor za dušu i tijelo’
— Ako nešto želiš, samo budi uporan i radi, želja će ti se sigurno ostvariti – poruka je koju doktorica pamti iz djela Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha. Od svih nabrojanih djela, izabrala je nekoliko naslova za čitanje u ovim zimskim danima. Od ‘Dana zaborava’ do tetralogije ‘Genijalna prijateljica’, ‘Priča o novom prezimenu’, ‘Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju’, ‘Priča o izgubljenoj djevojčici’ Elene Ferrante.
— Nije mi se davno dogodilo da sam jedva čekala završiti svakodnevne aktivnosti i vratiti se ovoj priči, priči o prijateljstvu, ali i obitelji, ljubavima, poslu. Knjiga koju jednostavno ne možete ispustiti iz ruku. Objašnjavajući svoju odluku da piše pod pseudonimom, Elena Ferrante je objasnila rečenicom kako jednom kad se napiše tekst i kad on nađe put do čitatelja, autor nije više potreban što me je oduševilo – rekla je Bakija-Konsuo.
Dva kraća romana bosansko-hercegovačke autorice, o prijateljstvu, ljubavi, ali i borbi protiv opake bolesti, svima, pa i najbližima usprkos, ‘Huzur’ i ‘Bukača’ Martine Mlinarević, također je preporuka doktorice.
— Uzeti knjigu u ruke odmor je i za dušu i tijelo. Ništa mi ne može zamijeniti osjećaj listanja stranica, a ne znam je li mi draži miris nove, tek izašle iz tiska ili pak stare knjige tankih, izlizanih stranica – dodaje Bakija-Konsuo.
Piše: Mia Josipović
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 29. siječnja 2020.