U Galeriji Muzeja crvene povijesti otvara se, u subotu 21. lipnja u 20 sati, izložba „YUGO.LOGO – Grafička identifikacija u Jugoslaviji“. Izložba se oslanja na istoimeni online arhiv koji sadrži više od 400 znakova i logotipa s prostora Jugoslavije nastalih od polovice 20. stoljeća do 1990-ih godina. Oni tvore svojevrsnu „kuću slavnih“ nekih od najznačajnijih i najproduktivnijih stvaratelja u ovom području dizajna vizualnih komunikacija. Autor izložbe je dizajner Ognjen Ranković, uz suradnika Antonia Karaču, a izložbu suorganiziraju Muzej crvene povijesti i Hrvatsko dizajnersko društvo.
Izložba je izvorno bila producirana za HDD galeriju u proljeće 2023., a od tada su je mogli vidjeti posjetitelji desetaka galerija i muzeja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i Crne gore. Izložbu nadopunjuje tiskana publikacija u kojoj su objavljeni radovi 142 jugoslavenska dizajnera. Njihova djela u formi znakova i logotipova pamtljiv su i čitljiv oblik vizualne komunikacije, od kojih neki još uvijek čine svakodnevnu poveznicu između proizvođača, proizvoda i potrošača. Također, oni nam pružaju uvid u razvojni put idejnih rješenja pod okriljem društveno-političkih etapa koje su obilježile nastajanje, uspon i kraj Jugoslavije. Zanimljivi su i za usporedbu sa suvremenim dizajnerskim rješenjima koja oblikuju današnje, potrošnji usmjereno društvo čiji razvoj usmjeruju masovni mediji koji komuniciraju kroz društvene mreže, portale i druge novosti koje uvodi digitalna revolucija 21. st.
Izložba ostaje otvorena do početka rujna, a možete je pogledati svaki dan u radnom vremenu Muzeja, od 9:30 do 20:30.
Izložba je sufinancirana sredstvima Grada Dubrovnika, Ministarstva kulture i medija RH, Turističke zajednice grada Dubrovnika, Hrvatske turističke zajednice, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Izložbeni i diskurzivni program HDD galerije sufinanciran je sredstvima Zaklade Kultura nova.
Iz teksta Sanje Rotter:
Danas, među generacijama ljudi koje se perioda Jugoslavije sjećaju malo ili nikako, pojavila se želja i potreba za istraživanjem i bilježenjem dizajnerskog sjećanja tog vremena. Posljedica toga pojava je neformalnih, entuzijastičnih ljubitelja i istraživača jugoslavenskog dizajna i arhitekture poput autora Ognjena Rankovića, pokrenutih vlastitom znatiželjom, nostalgijom i voljom za „iskopavanjima“ zaboravljenih teritorija povijesti, koja i sada oblikuje naše živote i kolektivnu svijest. Zašto o ovoj materiji nismo učili u okvirima formalnog dizajnerskog obrazovanja? Zašto jugoslavenski dizajn češće pronalazimo na web stranicama koje okupljaju ljubitelje vintage estetike nego u povijesti umjetnosti? Zašto je toliko često, „projektant anoniman“? Odgovori na sva ta pitanja složeni su i višeznačni, ali upravo su pitanja (a ne jednostavni odgovori) ono što je istinska inspiracija istraživača.