Dubrovački turistički vodič Ivan Vuković ‘Vuka’ zabilježio je i podijelio još jednom posebne trenutke s putovanja, ovog puta iz zemalja u kojima još nije boravio.
– Sezona je gotova. Vrijeme je za jedno divno solo putovanje po Bliskom istoku. Idem u zemlje u kojima nisam još bio. Kuvajt – Bahrein – Saudijska Arabija.
Zašto ideš tamo? Što ćeš tamo raditi? Čuvaj se. Mene te zemlje baš i ne asociraju na neku opasnost, ali izgleda da moji prijatelji i poznanici ne dijele to isto mišljenje.
Mjesec studeni i lomim se tražeći letove iz Dubrovnika. Pošto je nemoguća misija naći ikakav normalan let iz Grada, letim ovaj put iz Sarajeva. Prva destinacija – Kuvajt. Totalni nered na imigraciji, fotokopiram vlastitu putovnicu jer su službenici dovoljno lijeni i nezainteresirani za ikakvu pomoć. Turizam im i nije jača strana, a ni grana gospodarstva. Svi se čudom čude da sam došao zbog turističkih pobuda, a ne zbog biznisa.
Kuvajt me uvijek asocirao na onaj konflikt iz devedesetih i sjećam se njihovog vodotornja iz svih vijesti tog doba. Danas je taj vodotoranj simbol nezavisnosti. I jedino vrijedno za vidjeti. Sve ostalo je malo previse umjetno za moj ukus, kao i Bahrain.
Bahrain, mala otočna država. Oaza alkohola i prostitucije arapskog svijeta i destinacija za vikend izlazak njihovih prijatelja Saudijaca.
Država koju možete obići uzduž i poprijeko u jednom danu i koja isto neće ostaviti nikakav utisak.
Saudijska Arabija će svakako ostaviti utisak.
Odlučio sam se za zapadnu obalu koja leži na Crvenom moru i dio arapskog poluotoka ispod Jordana.
Jeddah me ugodno iznenadila. Zamišljao sam je kao stazu Formule 1, a kad tamo stari grad iz 7. stoljeća pod UNESCO zaštitom. Stari grad iz kojeg lokalci nisu otišli i koji ne prodaju kineske suvenire.
Jeddah je mjesto koje živne pri zalasku sunca. Zbog pasje vrućine po danu je sve mrtvo. Bliski istok je mjesto gdje se živi noću.
Miris mora i pijeska u zraku sam zamijenio s mirisom pijeska u zraku. U unutrašnjosti Saudijske Arabije smjestila se Alula. Dio Nabatejskog carstva. Petra u Jordanu je na turističkim radarima, ali Hegra u Saudijskoj još nije. Ali ne zadugo.
Čak sam i više impresioniran Hegrom nego Petrom.
Slučajni susreti s ostalim putnicima, hrana i doživljaji. Ono što turizam čini turizmom. Ima svašta za svakoga, a u oči upada ono čega mi imamo nula – luksuznih hotela.
Ispred očiju mi se mijenjaju imena: Conrad, Rosewood, The Ritz Carlton, Banyan tree, Chedi, Edition… i to me malo ljuti…
Na kraju putovanja mogu zaključiti – vratio bih se opet u Saudijsku Arabiju.
Samo da me pitaju: ‘Što ćeš opet tamo?’ – piše Vuka.