Vilina špilja postala je zaštićeno kulturno dobro i kao takva nalazi se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture, i to kao arheološka baština.
Kako se navodi u Registru, Vilina špilja smještena je u strmim stijenama iznad izvora rijeke Omble kod mjesta Rožat u Rijeci dubrovačkoj. Dio je špiljskog sustava Vilina špilja – izvor Omble te je prema svojim dimenzijama potencijalno najdulja špilja na području Dalmacije, a prema špiljskoj fauni i brojnim endemskim vrstama, ubraja se među najbogatije špiljske objekte u Hrvatskoj. Špiljski ulaz nalazi se na 137,66 metara nadmorske visine, a sama špilja sastoji se od tri dvorane sveukupne dužine oko 50 metara.
Prema svim dosadašnjim istraživanjima, predstavlja bogato arheološko nalazište s nalazima šireg vremenskog raspona od neolitika do kasne antike, a najintenzivnije korištenje špilje je u doba helenizma o čemu svjedoče brojni ulomci izrazito kvalitetnog i reprezentativnog uvoznog helenističkog posuđa te drugih predmeta koji se datiraju od 4. do 2. st. pr. Kr. Na temelju karaktera i arheološkog konteksta pronađenih nalaza te samog položaja špilje, može se pretpostaviti postojanje izvjesnog ilirskog svetišta dok je u ostalim razdobljima špilja mogla služiti kao privremeno stanište.
Arheološka baština
Inače, špiljski sustav Vilina špilja – Izvor Omble dubrovačkoj javnosti najpoznatiji je po projektu Hidroelektrane Ombla jer se taj špiljski sustav trebao nalaziti na lokaciji dugo godina planirane podzemne hidroelektrane. Nakon niza godina i pokušaja HEP-a da se ovaj projekt i realizira, točka na ‘i’ stavljena je prije tri godine kada projekt nije dobio ‘zeleno svjetlo’, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i prirode tada je odbilo zahtjev HEP-a za glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu Hidroelektrane Ombla zbog značajnog negativnog utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, koje nije moguće isključiti unatoč mjerama ublažavanja.
HEP je, kako se može iščitati iz novog rješenja Ministarstva iz rujna prošle godine, podnio tužbu Upravnom sudu, koji je poništio prvo rješenje Ministarstva, no u rujnu prošle godine Ministarstvo ponovno izdaje isto rješenje. Srećom, Vilinu špilju u Rožatu Ministarstvo kulture zaštitilo je kao arheološku baštinu pa je za vjerovati kako je to i konačna točka na ‘i’ kad je u pitanju gradnja Hidroelektrane Ombla.
No, Vilina špilja ima i svoje vlasnike. Riječ je o nasljednicima obitelji Kisić, a jedna od njih je i Marija Kisić Kamić, koju smo upitali za komentar o proglašenju ove vrijedne špilje kulturnim dobrom.
Nasljednici o zaštiti
— Riječ je o izvanrednom lokalitetu, i u povijesnom i u lokacijskom smislu. Danas stalno pričamo o zaštiti okoliša, a ovo je jedna velika blagodat. Pokojni otac mi je pričao da bi oni kao djeca u ljetno doba pošli u špilju, dakle u vrijeme kad je bio manji dotok rijeke, i prelazili iz jedne špiljske prostorije u drugu. Pričao je da su im se otvarale takve sale, kao koncertne dvorane pune stalaktita i stalagmita i da je to nešto predivno – rekla nam je Kisić Kamić.
A o samoj zaštiti Viline špilje kaže:
— Ako će ovo značiti da će prestati s onom groznom zamisli da će se tamo izgraditi hidroelektrana, meni ova zaštita ne smeta, odnosno ako ona jamči da će se HEP-u zabraniti bušiti i dalje istraživati u svrhu gradnje hidroelektrane cijeli ovaj vrijedni lokalitet. Ako ova zaštita znači to, onda ja nemam ništa protiv, neka zadrže špilju kao kulturno dobro koje jako puno vrijedi i koje bi se moglo i urediti i revalorizirati pa i otvoriti za javnost – govori Kisić Kamić.
Što su pokazala istraživanja?
Treba podsjetiti kako su Dubrovački muzeji u dva navrata proveli arheološka istraživanja u Vilinoj špilji. Tako je druga faza, koju su arheolozi Dubrovačkih muzeja dr. sc. Domagoj Perkić i Darko Milošević proveli u listopadu 2015. godine, potvrdila da je Vilina špilja bila ilirsko svetište.
— U 4. i 3. stoljeću prije Krista, razdoblju mlađeg željeznog doba, tj. njegova susreta s naprednijom helenističkom civilizacijom, odnosno grčkom kolonizacijom ovih prostora u Vilinoj špilji nalazimo izvjesno domaće, ilirsko svetište. U prilog takvoj interpretaciji špilje kao svetišta govore nalazi najfinijih i najskupocjenijih posuda tog vremena poput amfora, koje su služile za čuvanje vina ili skifosa, kantarosa i drugih vrsta čaša, koje su služile za njegovo ispijanje. Takve posude nisu korištene u svakodnevnom životu Ilira, posebice ne male čaše – skifosi s prikazima sove između dviju maslinovih grančica – simbola grčke božice Atene. Pojedine posude su bile probušene na dnu, a s drugih arheoloških lokaliteta, koji su potvrđeni kao svetišta, poznato je da su one korištene kod prinošenja žrtava ljevanica, tzv. libacija. Nadalje, u kontekstu svetišta nalazimo i male čaše domaće, ilirske provenijencije, koje su se također mogle koristiti za ispijanje vina, a minijaturne ilirske posude možemo promatrati kao votivne ili zavjetne darove u okviru izvjesnog religioznog obreda i kulta. U svakom slučaju, u svetištima su se uvijek ostavljali najdragocjeniji predmeti i to kao zavjet, kao dar ili zbog traženja mira ili milosti od bogova – rekao je prije tri godine voditelj arheološkog istraživanja dr. sc. Perkić.
Najvrjedniji nalazi, istaknuli su tada iz Dubrovačkih muzeja, pripadaju mlađem željeznom dobu, ali Vilina je špilja, poznata i kao Vilin stan ili Vilina kuća, korištena još od najranijih prapovijesnih razdoblja, od 6200 do 1500 g. pr. Kr. Tada je služila kao izvjesni oblik povremenog staništa, odnosno kao zbjeg uslijed konfliktnih razdoblja, vremenskih neprilika ili kao sezonsko stanište. Kako je istaknuo Perkić, riječ je o povremenim i kratkotrajnim boravcima u špilji koji su ostavili materijalne tragove, ali ne i kompleksniju arheološku stratigrafiju u smislu višeslojnih kulturnih slojeva. Od arheoloških nalaza pronađeni su brojni ulomci keramičkih posuda, životinjskih kostiju i raznih vrsta školjaka. Arheološko istraživanje Viline špilje, čija je prva faza provedena 2014. godine, a druga godinu dana kasnije, financirali su Dubrovački muzeji uz podršku Ministarstva kulture RH.