U Dubrovniku je na press konferenciji objavljeno kako su građani Dubrovnika u protekla dva tjedna sakupili 10980 potpisa za raspisivanje referenduma.
Nakon provjere potpisa, Gradsko vijeće bi trebalo raspisati referendum s pitanjem 'Jeste li za usvajanje urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ'.
Ovo će biti prvi put da su građani zatražili da i oni budu uključeni u postupak donošenja tako velikih odluka i projekata koji utječu na život šire zajednice. Osim toga, ovo je prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti da su građani na lokalnoj razini uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma.
Cijela priča seže unatrag nekoliko godina i da bi uopće bilo moguće prikupljati potpise za raspisivanje referenduma bilo je nužno stvoriti preduvjete. Sav trud u tom pravcu također je produkt volonterskog angažmana građana koji su se okupili u inicijativu „Srđ je naš“ koja pokušava animirati što više ljudi na promišljanje o oblikovanju jedinog preostalog prostora na koji se grad Dubrovnk može širiti.
Koliko je u tom pripremanju sudjelovalo ljudi i koliko su svog vremena, znanja i truda uložili nemamo podataka ali u dva tjedna prikupljanja potpisa koje je organizirao odbor za raspisivanje referenduma volontiralo je više od 200 ljudi, raznih dobi, oba spola, iz šire okolice Dubrovnika ali i iz drugih županija pa i inozemstva. Zajedno su uložili 1932 sata a da ih je netko angažirao po prosječnoj satnici prema podacima za prošlu godinu, trebao bi izdvojiti 90 546 HRK za to. Međutim dubina i opseg ovog volontiranja sežu mnogo šire i dublje od brojki.
Snaga volonterskog angažmana ovdje leži u kvalitativnom doprinosu općem dobru i u poticajnom učinku na građane. Jedan od koordinatora volontera, Ljubomir Grgurević jako lijepo opisuje kako vidi problem i rješenje koje bi se moglo ponuditi: „Dok svatko razmišlja samo za svoj privatni interes, investitor se vodi najvećom stopom profita, ljudi koji su prodali zemlju gledaju kako se što bolje snaći u situaciji kad im je isti taj nesolidarni neoliberalizam istrgnuo mogućnost da žive udobno na osnovi svog rada.
Privatno je postupio i svaki investitorov izrađivač projekata i studija, "obavivši posao" za plaću, bez obzira što osobno mislili o ideji apartmana i golfa na Srđu. Tako se svatko od nas svakodnevno privatno nosi sa svim problemima, iako su nam ti problemi zajednički i isti. Podnosimo to ipak privatno jer ne vjerujemo da su i drugi toga svjesni i da i drugi priželjkuju neko mrdanje. A onda krene inicijativa za referendum i ljudi se prepoznaju, vide da uopće nisu sami. To je osjećaj solidarnosti, zajedničke borbe za zajednički interes, i on je vrlo svečan i osnažujuć.
On nije samo koristan da se ljudi mobiliziraju za bolji život, taj osjećaj je dobar život sam. Sudjelovanje u nečemu kao što je ova inicijativa nije neka gorka ali nužna žrtva, nego zaista obogaćenje života kroz razgovore, upoznavanja, iskustva, pa i ona neugodna, te proslave i nova prijateljstva. Obavljena je tu i gomila rada, često fizički i mentalno zahtjevnog, a gotovo sve volonterski – je li to možda dokaz ili uputa za neku novu ekonomiju, koju pokreću drugačije motivacije – kao shvaćanje potrebe, solidarnost i osjećaj ispravnosti – a ne strah od gladi ili od konkurencije?“
Vjerujem da da ukoliko se odlučimo uključiti u promišljanje i oblikovanje svoje stvarnosti. Francuski filozof Alain de Benoist za demokraciju kaže kako njena najveća mjera nije najveća mjera slobode, ni najveća mjera jednakosti već najveća mjera učešća. S tim na umu posebno je poticajan podatak da se u ova dva tjedna potpisalo gotovo 30 % birača. Ljudi su se htjeli uključiti, promisliti i odlučiti.
Hrvatska je kroz povjest uvjeravana kako ne može sama i samostalna kako hrvatski narod nije odgojen za demokraciju te kako neće znati sam dobro odlučiti. Teško mi je vjerovati u to da nema kapaciteta za dobro odlučivanje u narodu koji je iznjedrio jednog Nikolu Teslu, Ruđera Boškovića ili Davora Pavunu. Još mi je teže u to vjerovati nakon što sam osobno čula od snimatelja dokumentarnog filma „You've been Trumped!“, s kojim sam zajedno volontirala, kako je u Dubrovniku puno jači osjećaj zajedništva vidljiv nego što je to bilo u Škotskoj po pitanju vrlo sličnog problema.
Kako je volontiranje pomoglo demokraciji na Šipanu? Skupljajući potpise u Luci Šipanskoj dobili smo stol, kavu, kolače, mogućnost da se ogrijemo kraj vatre i podršku što volontiramo od jedne stanovnice u kasnim 60-im godinama. Dok smo joj se zahvaljivali prišla nam je gospođa od skoro 80 godina sa štapom, koja je upravo kupila namirnice i pitala nas o čemu je riječ? Rekosmo joj kako prikupljamo potpise da bi građani mogli odlučiti o tome što će se graditi na Srđu. Željela je potpisati, ali joj se na licu pojavio izraz neugode.
Skrušeno je rekla kako je znala čitati i pisati ali se boji da je zaboravila. Dali smo joj papir sa strane da na njemu proba potpisati se, što je ona i učinila najbolje kako je umijela. Za slijedeći korak, upisa na potpisnu listu, trebao joj je OIB i JMBG a ona nije imala ništa sa sobom. To ju je rastužilo jer je znala da se ne može vratiti na vrijeme obzirom da slabo hoda. Ali onda se sjetila i zamolila svoju mlađu prijateljicu, našu dobročiniteljku, da pođe kod nje kući i donese joj odrezak od penzije na kojoj ima OIB. Naša baka iz ove priče se na kraju i upisala, ne znam hoće li ministarstvo uprave priznati taj potpis kao valjan ali se svakako upisala u naša srca. Od nesigurne, nepismene, polupokretne staričice postala je snalažljiva, poduzetna osoba koja je ostvarila ono što je htjela.
Alegorijski možda prikazuje ova slika trenutak u kom se danas u Hrvatskoj nalazimo. Možemo se usuditi i početi koristiti ono što načelno imamo, demokratski sustav upravljanja. Možemo se potruditi i potražiti pomoć ali bitno je odlučiti se i uključiti se.
Iskrene čestitke i veliko hvala svim volonterima koji su se uključili u prikupljanje potpisa i na taj način svojim primjerom najbolje promovirali snagu i vrijednost volontiranja.
Nastavimo i dalje tako.