S padom proračuna i skorašnjim dolaskom povjerenika koji će upravljati Gradom do izbora u svibnju, nada da će kućice za azil koje su navodno naručene i plaćene 400 tisuća kuna dobiti svoje mjesto na Žarkovici su nepostojeće. No takav rasplet situacije zapravo nema nikakve veze s rušenjem proračuna i raspuštanjem Gradskog vijeća i gradonačelnika, već prvenstveno s činjenicom da kućice nikad nisu ni postojale!
Dugo iščekivani odgovor
Nakon što se u cijelu priču oko azila na Žarkovici uplelo i Ministarstvo poljoprivrede koje je reagiralo na Vlahušićeve navode da im je njihov djelatnik savjetovao da ‘riješi problem Žarkovice tako da prestane hraniti pse’, DuList je od Ministarstva tražio odgovor je li Vlahušić ikada od njih tražio dopuštenje da kućice, naručene za njegov ‘azil iz inata’ dostavi Društvu za zaštitu životinja (što su oni opetovano tražili), a on opetovano tvrdio na sjednicama Gradskog vijeća.
Naime, Vlahušić je u svom osobnom ratu sa sestrama Sandrom i Anicom Sambrailo pošao toliko daleko da je naručio izgradnju novog azila, tzv. gumna, točno preko puta postojećeg. Bitna razlika je što je taj trebao imati kapacitet za 120 životinja dok je sada na Žarkovici oko 300-tinjak pasa. Njegov plan osujetilo je Ministarstvo kulture koje je zbog kršenja prostornih planova blokiralo tu smiješnu gradnju, a cca pola milijuna kuna bačeno je u vjetar. Točnije 470 tisuća kuna, od čega 70 tisuća na zemljane radove, a 400 tisuća kuna na kućice za pse. Barem je tako tvrdio sada tehnički gradonačelnik Andro Vlahušić.
DuList je prvi upit Gradu na tu temu poslao još 21. studenog, te ponovno 1. prosinca, zajedno s još nekoliko požurnica. Odgovor smo dočekali točno mjesec dana kasnije, 21. prosinca, a o mogućim razlozima zašto je odgovor stigao u predbožićno vrijeme ne treba puno diskutirati.
U odgovoru je navedeno kako je ‘za potrebe izgradnje azila za životinje, a prema projektu, nabavljeno: čelične konstrukcije za smještaj životinja oko 190 komada (stupovi 140x80x3,5 mm, dužine 250 cm; uzdužni krovni nosač 140x80x3,5 mm, dužine 250 cm; krovni nosač 80x80x3,5 mm, dužine 275 cm, čelični okviri, nosači žičane ograde oko 20 komada (veličina 125 x 210 cm; 125 x (210-223) cm; 125 x (225-238) cm; 125 x (238-250) cm), čelična jednokrilna vrata sa zaokretnim krilom oko 15 komada (veličina 110 x 210 cm), zidna konstrukcija za životinje oko 150 komada (jalove letve), krovna podkonstrukcija objekta za životinje oko 250 komada’. U odgovoru iz Grada Dubrovnika navodi se kako je spomenuti materijal bio namijenjen ‘za jedan planirani krug za pse prema projektu na cca 300 m2’, a najzanimljiviji dio njihovog odgovora je zapravo na kraju.
– Ukupni trošak nabave iznosi 202.606,25 kuna – zaključili su iz Grada.
Veliko je pitanje za što se sve navedena konstrukcija zaista može i iskoristiti, a ne treba biti veliki matematičar i zbrojiti kako u toj cifri nedostaje čak 200 tisuća kuna javnog novca za kojeg je Vlahušić ustvrdio da nije bačen u vjetar na njegovu osobnu osvetu. Iz Ureda gradonačelnika na naš upit o tome gdje se stvorila razlika su nam istaknuli kako je vjerojatno bila riječ o lapsusu. Takvo objašnjenje je naravno moguće, no samo je jedna od mogućih varijanti, a u svakoj drugoj treba objasniti – Gdje je nestalo 200 tisuća kuna?!
Sambrailo: Kućice nikada nisu ni postojale
Predsjednica Društva za zaštitu životinja Dubrovnik Anica Sambrailo uvjerena je već odavno da kućice nikada nisu ni postojale.
– Svima je već poznato da je nakon neuspjelog početka izgradnje drugog azila na Žarkovici kojeg su zaustavili Konzervatori gradonačelnik izjavio kako je utrošio 70 tisuća kuna za zemljane radove i 400 tisuća kuna za 120 kućica za pse. Nevjerojatno je da su svi zemljani radovi i dijelom postavljena metalna konstrukcija koja se dijelom nalazi u Sportskoj dvorani koštali samo toliko, a da su kućice, valjda pozlaćene koštale 400 tisuća kuna. Nakon zaustavljanja radova tražili smo neovisnu procjenu jedne građevinske tvrtke koja je utvrdila da je sve to moralo koštati više, osim ako se radilo na lijepe oči gradonačelnika – poručila je Sambrailo.
– Nakon više uzastopnih zamolbi Društva za zaštitu životinja da se te napravljene kućice do izgradnje azila dostave Žarkovici, gradonačelnik je od Ministarstva dobio zeleno svjetlo da nam dostavi kućice. Nakon toga je ponovno tražio da u Dubrovnik dođe netko iz Ministarstva, došao je gospodin Mislav Kučenjak koji mu je to osobno potvrdio na sastanku. Nakon toga gospodin Kučenjak mi je rekao da mu je gradonačelnik izjavio da kućice ne postoje. Potom gradonačelnik Vlahušić traži smjernice smjernica, a ja iskreno ne vjerujem da te kućice postoje – kaže Anica Sambrailo.
Vapaj kroz cijelu Hrvatsku
Apsurd cijele situacije najbolje pokazuje nedavna akcija koju je pokrenulo Društvo za zaštitu životinja, odnosno kad je Sandra Sambrailo zavapila za pomoć jednostavnim riječima – više ne mogu sama.
Njezina želja bila je jednostavna, trošni kontejner u kojem provodi gotovo svaku noć posljednjih nekoliko godina, zamijeniti nečim malo boljim, a zatražila je pomoć svih ljudi dobre volje. I čuli su je! U akcijama je u samo nekoliko dana prikupljeno nevjerojatnih 88 426 kuna donacija, a kamp kućica je tijekom vikenda već stigla. Tu akciju je pokrenuo Braco Elezović, a kako je objavio na Facebook stranici Društva, vlasnik kućice je smanjio cijenu za 500 kuna kad je čuo koja joj je namjena. S druge strane, Grad Dubrovnik, sa svojih 2.5 milijarde kuna proračuna u posljednjih sedam godina nije u stanju riješiti pitanje normalnog azila. Ili se možda čekaju uvjeti da netko iz HNS-a dođe u priliku zaraditi na tom poslu?
Pomozite im platiti radnike i donirajte kućice
Inače, akcija prikupljanja sredstava je još uvijek u tijeku jer azilu trebaju dva radnika koja bi kroz dva mjeseca pomogla s fizičkim radovima. Svi koji žele svoje priloge mogu uplatiti na račun Društva: OTP HR88 24070001100024932, uz napomenu ‘SOS Žarkovica – za radnike’. Osim ove akcije u tijeku je još jedna u kojoj su iz Društva zamolili obitelji i institucije da sami osmisle i naprave kućice za pse i doniraju ih azilu