Ovogodišnje, 67. Dubrovačke ljetne igre otvorenima je proglasio dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić. U svom govoru istaknuo je kako se svetkovina umjetnosti održava na najljepšoj svjetskoj ulici, nastaloj u ranome Srednjem vijeku – našem Stradunu.
-Dovoljno širokim da njime teku rijeke ljudi, ideja i projekata. I tako stoljećima. Ali uglavnom danju jer su se navečer vrata od Grada zatvarala, a ključevi donosili knezu. Večeras svjetlo dominira Stradunom i zato se posebno sjećamo Nikole Tesle, koji se rodio na današnji dan pred 160 godina, te iz svoje hrvatske Domovine otišao u bijeli svijet donoseći svjetlo u domove i ulice Svijeta. Čovjeka koji je svoje snove pretočio u zbilju, kreativnost i maštovitost u svakodnevni proizvod, a znanstvenicima, umjetnicima i političarima poručio: Ne žalim što kradete moje ideje, već žalim što nemate svoje.
I veliki Otello je došao u Veneciju i uspio, postavši ugledni građanin Serenissime. Ove godine i on stiže u Dubrovnik, na Lovrjenac. Ali ne stiže sam. Dolazi i Jago. Jer u životu uz svjetlo uvijek se krije i tama, stvaralaštvo prati razaranje, dobru prijeti zlo, a uz ljubav diže se i ljubomora. I pitanje koje postavljamo jest univerzalno. Može li svijet bez Jaga? Što moramo učiniti da stvaralaštvo pobijedi destrukciju, a dobro nadjača zlo? I ove godine na našim ulicama i trgovima svjedočit ćete Odgovoru kojeg daju Umjetnici – rekao je, među ostalim, Vlahušić.
Prisjetio se i kako je ovo obljetnička godina- Godina milosrđa u kojoj obilježavamo 1700 godina mučeničke smrti Svetoga Vlaha, ali se sjećamo i 25 godina uspješne obrane Grada natopljenog krvlju braniteljskih života.
-Ponosimo se i sa 600 godina rođenja Benedikta Kotruljevića, nosimo i sjećanje na 600 godina od odluke Republike da ropstvo nije prihvatljivo. Posebno se prisjećamo i 400 godina od smrti Williama Shakespearea.
Jer i Sveti Vlaho, Nikola Tesla, Otello, Kotruljević… svi oni koristili su najveće darove od Boga koje imamo – Kreativnost i Slobodu. Ali uspjeli su u gradovima i mjestima u kojima se nisu rodili, jer su ih njihove sredine prihvatile, iako su bili stranci. Nisu im stvarali prepreke, ni postavljali bodljikave žice.
Tako je i naš Grad stoljećima znao prihvaćati ljude u nevolji; sefardske Židove početkom 16. stoljeća, ali i prognanike i izbjeglice, koje smo prigrlili 1991. godine, u tada opkoljenom gradu, bez struje i vode, ali s velikim ljudskim srcem i otvorene slobodarske duše ispunjene Libertasom.
Dubrovnik će ove godine na Stradunu, ispred Sponze, ugostiti Kafetariju. Pokazati isprepletenost umjetnosti i svakodnevnice, spoj starog i modernog. Riječi glumaca, žamor konobara i gostiju na ljetnim stolovima, te miris života koji se širi iz zimskih kućica. I tako stoljećima, Stradun, ulica univerzalne ljepote više od tisuću godina daje nenadmašni čar i procesiji Svetoga Vlaha, otvaranjima i koncertima Ljetnih igara, ali i novoj umjetnosti, filmu, pa tako ugošćuje i Igre prijestolja, smještene u Srednji vijek, ali i Ratove zvijezda iz daleke budućnosti.
Dubrovnik i Stradun i ljudi našega grada, umješni i uspješni čuvari Svjetske materijalne i nematerijalne kulturne baštine, prepoznate od UNESCO-a, ali i svih dobronamjernih ljudi svijeta. Veliki za umjetnost, ali i svakodnevni život: ljetnu, zimsku, ali i Goldonijevu Kafeteriju. Inspiracija za sve ljude svijeta, izgrađen u prošlosti da bi služio ljudima Grada, ali i inspiracija za budućnost- rekao je Vlahušić proglasivši 67. Dubrovačke ljetne igre otvorenima.
-Neka uđu!