Nikola Dobroslavić posljednjih tjedana bio je u fokusu javnosti iz nekoliko razloga.
Prvi i osnovni bila je službena potvrda da on nije odgovoran za kašnjenje studije koja će odrediti sudbinu Pelješkog mosta , koja je stigla u obliku pisma francuskih konzultanata, ali i činjenice da je jedan od glavnih predvodnika borbe protiv regionalne podjele RH. O svemu tome, ali i zašto se često sukobljava s gradonačelnikom Dubrovnika Androm Vlahušićem podijelio je u razgovoru za duList.
Kako se ispostavilo, 'afera Pelješki most' je ipak izmišljena. Da podsjetimo čitatelje, o čemu je tu bila riječ?
– Na sastanku koji smo organizirali u Excelsioru (Prometno povezivanje i regionalni status DNŽ op.a.) željeli smo iskazati stavove svih čimbenika javnog života na području Dubrovačko-neretvanske županije. Tu su bili čelnici lokalnih samouprava, europarlamentarci, , brojnih udruga i komora, a kao gosti i promatrači i predstavnici ministarstva prometa i francuski konzultanti koji izrađuju predstudiju izvodljivosti te načelnik općine Neum. Bile su dvije glavne teme, Pelješki most i regionalni status našeg područja, a glavni povod sastanku bili su brojni medijski napisi u to vrijeme, za koje smo smatrali da imaju skrivenu političku motivaciju. Oko regionalnog ustroja je isto tako bilo dosta priče – bit će planska područja, neće biti, ustrojit će se ovako ili onako, i mi smo htjeli ponoviti stoga naša stajališta u zaključcima koji su bili jednoglasni.
Mi smo tada potvrdili da je Pelješki most najbolje rješenje, i da tražimo od Vlade da ga nastavi graditi, i da tražimo od Europske komisije da sufinancira most. Ti zaključci su upućeni i predsjedniku Vlade RH i predsjedniku EK, i tada smo jasno rekli da DNŽ mora ostati samostalna regija, i da možebitnim uvođenjem planskih područja, jedno od njih mora biti naša županija.
I upravo su za taj potez u Vladi ustvrdili da je odgovoran za kašnjenje studije koja bi trebala utvrditi koje rješenje je najbolje za povezivanje juga Hrvatske s maticom. Tada vas je ministar Siniša Hajdaš Dončić nazvao i piskaralom?
– To je jedna nevjerojatna izjava. To stajalište je zastupao i premijer Milanović, a nije točno da je to pismo na ijedan način utjecalo na tu studiju. Nije niti moglo, jer EU funkcionira na komunikaciji. Ja jesam to pismo poslao, i poslao bih ga i danas jer smatram da su to građani koji su me izabrali od mene očekivali. Potpuno je promašen njihov pokušaj da od toga naprave aferu, a nedavnom objavom pisma francuskih konzultanata to je dodatno pokazano. Oni naše zaključke nisu smatrali problematičnim, a studija kasni jer nisu dobili sve potrebne podatke.
Ne znam zašto je ta afera izmišljena, a mislim da je puno više naštetila Vladi nego meni. Zašto su oni to potencirali kao problem – ne znam.
Zašto baš vi? Iz ove 'bitke' u koju ste uvučeni izašli ste kao pobjednik, ali zašto zavriti spin oko Nikole Dobroslavića?
– Ne znam. Mogu reći da se ne osjećam kao pobjednik, ali oni bi se mogli osjećati kao gubitnici. Bili su veoma nekorektni na moj pokušaj da se čuje glas javnosti. Istina je uvijek bila na našoj strani, i to je izašlo na vidjelo. Ima indikacija da je pravi razlog bio Lex Perković, ali eto, sada je na sreću i taj problem iza nas.
Da se vratimo na temu regionalnosti, vi ste jedini političar koji se trenutno glasno bori za status regije DNŽ?
– Pa i drugi su se borili već prije, ali neki trenutno šute iz pragmatičnih razloga, misle da će im to donijeti političku korist. Tu najprije mislim na pripadnike stranaka koje tvore Kukuriku koaliciju. Mislim da su u krivu i da trebaju podići glas. To je glas za pravednu stvar i na korist našim građanima i gospodarstvu. Zbog toga je zagovaramo, ne zato jer nam se sviđa zvati županija ili nekako drugačije. U specifičnoj smo situaciji, prekinuti na pola, prometno nepovezani i naš interes je iskoristiti sve potencijale koje imamo i osigurati da se sve bitne odluke za nas donose kod nas, a ne u Splitu ili negdje drugo.
Što će značiti za Dubrovnik i Županiju usvajanje predloženih regija. Tada bi ista regija bila od Zadra do Prevlake?
– Ja sam uvjeren da do toga neće doći, jer ćemo napraviti sve da dokažemo svima da mi želimo i da ćemo biti samostalna hrvatska regija, u smislu regionalne samouprave. Naravno to govorimo u slučaju da ne bude županija, ali moram reći kako smatramo da ovakav ustroj ne treba mijenjati. Na kraju krajeva, njega je uspostavio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman upravo kako se ne bi išlo na tradicionalne podjele. Mi moramo ići na decentralizaciju, a na području cijele županije imamo sve – od poljoprivrede do turizma, a tu su luke Ploče i Dubrovnik te Zračna luka Dubrovnik kao veliki prometni potencijal.
Je li moguće da je ovakav prijedlog novog ustroja politički motiviran činjenicom da su na županijskoj razini trenutno vladajući veliki gubitnici? Je li moguće da je to način anuliranja administrativnih prepreka?,
– Pa, moguće je i to. Moglo bi se i tako razmišljati. Ponekad su politički potezi motivirani veoma prizemnim razlozima. Prekrajaju se jedinice da bi se ostvarila nadmoć na nadolazećim izborima.
Kada pričamo o regionalnosti, moramo se osvrnuti na nedavne izjave gradonačelnika Dubrovnika. Prema njegovim riječima Dubrovniku ne treba županija?
– Građanima treba županija, Dubrovniku treba županija, a gradonačelnik ako misli da ne treba, bit će usamljen u svojim stavovima, kao što je to vrlo često. On je govorio kako dubrovačko područje treba biti pripojeno Splitu, a mi smo već tada burno reagirali. Ostaje nejasno pod čime bi onda primjerice bili Konavle, Župa, Primorje, ako Dubrovnik ostane samostalno za sebe. Smatram da je tu u krivu.
Kako bi opisali vaš odnos s Androm Vlahušićem?
– Naš odnos je normalan, ali ne mogu se složiti s mnogim njegovim stavovima jer smatram da nisu ispravni, i da nisu na korist građana i našeg područja. Zbog toga se često sukobljavamo u mišljenjima, iako normalno komuniciramo na nekoj dnevnoj bazi. Ali ja ne mogu prihvatiti neke stavove za koje smatram da su pogrešni. Kad smatram da je tako reagiram, i za to sam na kraju krajeva i dobio povjerenje birača.
Jedno od tih mišljenja u kojima se ne slažete s Vlahušićem je i pitanje zidina, odnosno spornog Zakona o obnovi ugrožene spomeničke baštine Dubrovnika. Kako gledate i na sukob Društva prijatelja dubrovačke starine s gradonačelnikom, ali i na sami zakon?
– Potpuno isto kao i na konferenciji za novinare koju smo održali kad je tek najava zakona izašla. Mi smatramo da je zakon loš. On isključuje sudjelovanje države u obnovi zidina, a to se ne smije dogoditi, čak i kada bi obnova bila moguća bez države. Država odlučuje kroz Zavod za obnovu Dubrovnika, a isključena je od financiranja. Također zamjeramo činjenicu da je zakonom predviđeno da se samo 50 posto sredstava od ulaznica vraća u obnovu. Mi smatramo da bi to morao biti cjelokupni iznos, jer uvijek postoji rizik od veće štete. Mi smo na trusnom području i jaki potres bi nam odnio ekonomsku bazu za funkcioniranje i život. Mi se moramo štiti od takvim potencijalnih situacija. Treća stvar koju zamjeramo – ne mogu se tim zakonom rješavati odnosi DPDS-a i Grada Dubrovnika. Ja nisam pravnik, ali to podsjeća na jedan prošli sistem iz kojeg smo izašli. Mi kao Županija ne ulazimo u to tko je u pravu, ali njihov odnos se mora riješiti kroz ugovor.
Treba ovdje naglasiti da je cijeli prijedlog tog zakona rađen bez da se konzultirala Županija, kojoj se istodobno umanjuju osnivačka prava u Zavodu za obnovu Dubrovnika. To pokazuje koliko je to sve pristrano napravljeno. Obnova možda može biti bolja, ali to mora biti dogovorno ugovorom, a ne na ovaj način. DPDS je dugi niz godina jedini i obnavljao spomenike, ne samo u Dubrovniku, nego i u Konavlima, Stonu i svugdje na području bivše Republike.
Da se odmaknemo od Grada, idemo malo sjevernije, na nedavnim izborima dogodila se promjena vlasti u Metkoviću, na čelo je stupio Most nezavisnih lista koje predvodi Božo Petrov. Kako komentirate njegovu nedavnu odluku da smanji plaće u Gradu Metkoviću na minimalac kako bi pomogli riješiti kaos koji im je ostavio bivši gradonačelnik Stipo Gabrić Jambo?
– Oni kažu da su zatekli dubioze i vjerujemo da je to tako. Među mjerama su imali i smanjivanja plaća. To je dobra mjera, ali dugoročno nije održiva. Mora se pronaći načina kako s normalnim plaćama riješiti taj problem, jer kao i svaki drugi posao, i za taj ljudi moraju biti pošteno plaćeni, ako su dobro odradili svoj posao.
Kad smo već kod Metkovića moramo se dotaknuti i Županijskog odbora vaše stranke na kojem je nedavno raspušteno pet općinskih odbora, no onaj dubrovački i metkovski se nije dirao?
– Pet općinskih odbora jest raspušteno. Svi ti politički čimbenici radili su najbolje što su mogli, ali se dogodio poraz. No, to se nekad dogodi i to nije smak svijeta, ali onaj tko vodio te izbore mora snositi odgovornost i posljedice. S Metkovićem i Dubrovnikom je malo složenija situacija.
Moraju li oni snositi odgovornost?
– Odgovornost svakako snose, kakva će biti, raspravljat će se prvo sa čelništvom stranke. Tu će se iznaći najbolje rješenje kako postupiti u danoj situaciji. Ti gradski odbori su htjeli više, i mislili su da će postići više. Mislili su da će osvojiti i gradonačelnička mjesta, ali to se nažalost nije dogodilo. To treba sagledati i treba raditi bez nekakvih senzacija. Treba aktivno raditi i tamo gdje naša stranka nije pobijedila i moramo vidjeti kako ćemo dobiti potporu birača na sljedećim izborima.
Kako komentirate poraz Tea Andrića? Je li to znači da je bio pogrešan kandidat?
– Ne mogu reći da je bio pogrešan, ali nažalost sada znamo da nije uspio. Nisam odlučivao hoće li biti on ili netko drugi. Smatrao sam da je dobar kandidat, ali je očito po rezultatima izbora da nije mogao pobijediti. To treba analizirati i vidjeti kakav bi naš kandidat trebao biti na nekim sljedećim izborima da poluči pobjedu.