U svijetu užurbanosti i potrošačke groznice, postoje ljudi koji Božić doživljavaju na poseban način, vraćajući se njegovim vrijednostima. Jedan od njih je i Vladimir Daničić koji sa svojom obitelji već pet godina samostalno izrađuje Betlem. Svake godine uvode nešto novo i drugačije, ali najvažnije im je njegovati prave vrijednosti Božića. Vladimira su djeca potaknula na izradu ovakvog Betlema jer želi da oni, ali i ostatak obitelji na taj način osjete pravi duh Božića.
—Četiri ili pet godina radim Betlem na ovaj način. Vratio sam se tome kada sam dobio djecu. I prije sam izrađivao Betlehem, ali manji. Na ovaj način želim da zajedno osjetimo Božić jer ipak je to rođenje Isusa – ističe naš sugovornik.
Mahovina, staze…
Proces izrade je uvijek isti. Bez obzira radi li se o manjem ili većem Betlemu.
—Kartonske kutije stavim na pod kako bi dobio na visini, da Betlem nije na podu. Prvo stavljam stiropor, na njega ide pur pjena pa gips. To se sve treba povezati nakon čega slijedi bojanje. Za to koristim akrilne boje ili smjesu za fuge. To su zemljani tonovi s kojima mogu dobiti najprirodnije boje. Mahovinu kupim, ali ne puno. Trebaju mi samo dva ili tri lista jer ne stavljam mahovinu svugdje. Inače za staze koristim pijesak, ali ove godine, otkrit ću vam tajnu, pijesak je od krušnih mrvica. Naravno, treba ih malo zalijepiti da se zadrže gdje treba – rekao nam je Vladimir. Problema s nabavkom figurica nema, ali Vladimir ima određene uvjete koje one trebaju ispuniti. To su izgled i veličina.
—Ništa mi nije teško nabaviti. Neke od figurica imam od pokojnog oca. On je skupljao figurice godinama. Nekoliko figurica dao mi je i kolega iz klape Ragusavecchia, Nikša Stahor. A ostatak figurica sam kupio. Svake godine kupim po malo, barem četiri-pet figurica. Imam ih još, ali ove godine smo napravili nešto manji Betlem nego prošlih godina, pa nije bilo ni potrebe za više. Najviše izbora ima u Božićnoj butizi u Gradu. Kod figurica mi je najbitnije da su sve iste veličine i na isti đir. Više volim ove figurice starinskog izgleda – naglašava naš sugovornik.
Drukčiji je svake godine
Betlem ne može dosaditi jer on nikad nije isti. Obitelj Daničić svake godine napravi nešto novo i drugačije.
— Svake godine mijenjamo. Kada božićno vrijeme završi, 7. siječnja ili na krštenje Isusovo, ja sve ovo slomim. Sve je od stiropora, tako da to nije problem. Sve bacim u smeće i opet ispočetka. Pa tako svake godine napravimo nešto novo. Primjerice, prošle godine smo imali Betlem koji je veći po dužini, a ove godine smo ga napravili u obliku kocke – rekao je Vladimir.
Izrada dva do tri tjedna
Svjetlo i voda su ono što ovaj Betlem čini posebnim.
— Sa osvjetljenjem mi pomogne punac jer on zna sa strujom, pa je tako vatra na ovih nekoliko mjesta napravljena na struju. Osvijetljenje je većinom na baterije. Primjerice, za osvijetljenje neba stavio sam obične lampice koje imitiraju zvijezde. Za provođenje vode koristio sam pumpu za akvarij. Pomoću nje voda ide u krug tako da se ništa ne može potopiti – rekao nam je sugovornik. Za sve što je dobro, kvalitetno i lijepo treba vremena. Ali, uz još jedan par ruku, ništa nije teško.
— S izradom obično počnem 1. prosinca, ali sam ove godine malo zakasnio pa sam sve napravio u tjedan dana. Inače, ja to volim praviti dva do tri tjedna, uzeti si dovoljno vremena da to bude još bolje. U izradi Betlema najviše mi pomogne sin Emanuel. On ima šest godina i voli sudjelovati u izradi. Kćer je još mala, ali dogodine bi i ona mogla pomoći – kaže nam uz smijeh.
— Inače je Betlem bio u stanu, ove godine je na balkonu zbog djece. Dogodine imamo velike planove, bit će još veći nego sad – najavio je Vladimir.