Vlada RH na prošlotjednoj sjednici službeno je pokrenula privatizaciju hrvatskih autocesta, odnosno firme HAC ONC, na koju će biti prebačeno upravljanje izgrađenim autocestama.
Sljedeći korak je izglasavanje Zakona o postupku razduživanja strateških trgovačkih društava Hrvatske autoceste d.o.o. i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. privatizacijom trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.d. putem inicijalne javne ponude (IPO) u Saboru, te istovremeno obavljanje priprema za izbor savjetnika za privatizaciju HAC ONC-a, piše Index.hr
Savjetnike će Vlada, nakon natječaja za kojeg su zaduženi Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) i Ministarstvo prometa (MPPI), izabrati na prijedlog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Zanimljivo je da se u privatizaciju krenulo iako su prijašnji savjetnici, angažirani zbog propale monetizacije putem ugovora teškog 50 milijuna kuna, zaključili da se radi o modelu koji nije isplativ. No, krenimo redom.
I nakon privatizacije ostaje 2,5 milijardi eura duga
Kako se navodi u prijedlogu zakona o privatizaciji, trenutni dug ARZ-a i HAC-a, dvije državne firme koje se bave upravljanjem autocestama i njihovim održavanjem, iznosi nešto više od četiri milijarde eura: HAC je bankama dužan 3,1 milijardu eura, a ARZ-u na naplatu još treba sjesti 912 milijuna eura kredita.
Zakonom o privatizaciji Vlada je predvidjela gašenje ARZ-a, te bi obaveze ove firme preuzeo državni proračun. Istovremeno, firma HAC ONC d.o.o., koju su Hrvatske autoceste d.o.o. osnovale radi pružanja usluga naplate cestarine i obavljana radova na autocestama, preoblikovala bi se u dioničko društvo. Vlasnik dioničkog društva HAC ONC bio bi HAC d.o.o., koji bi zatim pokrenuo inicijalnu javnu ponudu (IPO) na kojoj bi investitorima bilo ponuđeno ukupno 60 posto dionica HAC ONC-a.
Vlada RH zamislila je da će na IPO-u zgrnuti 1,5 milijardi eura. Veći dio tog novca, ukupno 77 posto, pripao bi HAC-u, dok bi 23 posto sredstava zarađenih IPO-om bilo uplaćeno u državni proračun. Na taj bi način Vlada RH sanirala 458 milijuna eura ARZ-ovog duga, dok bi HAC svoja dugovanja smanjio za nešto više od milijardu eura. Dug HAC-a bi se nakon IPO-a tako smanjio na 2,06 milijardi eura, dok bi se preostalih 454 milijuna eura ARZ-ovih kredita postali dio dugovanja središnje države.
Tih 454 milijuna eura Vlada RH namjerava vratiti u narednih deset godina, a plan im je u tu svrhu koristiti novac koji će na ime poreza na dobit ubrati od HAC ONC-a. Naime, projekcija je Vlade RH da će u narednih deset godina od HAC ONC-a godišnje ubirati 33 milijuna eura od poreza na dobit, odnosno sveukupno diskontiranih (računica koja podrazumijeva da isti iznos novca u sadašnjosti i u budućnosti nema istu vrijednost op.a.) 475 milijuna eura.
Preostali dug HAC-a, državne firme koja će nakon privatizacije glavninu svojih prihoda ostvarivati od dividende kao vlasnik 40 posto dionica HAC ONC-a, trebao bi se refinancirati aranžmanima se međunarodnim bankama, uz državno jamstvo. Obaveza isplate dobiti HAC ONC-a putem dividende je, naime, također propisana zakonskim prijedlogom kojeg će većina Kukuriku koalicije u Saboru zasigurno prihvatiti.
Monetizacija drugim sredstvima
Iako upravljanje autocesta prepuštaju u ruke privatnim dioničarima, Vlada RH planira zadržati i dio prihoda od cestarina. Zakonom je, naime, propisano i da HAC ONC svaki mjesec mora u proračun uplaćivati 0,5 posto novca kojeg zarade na cestarinama. Radi se zapravo o koncesijskom modelu, prema kojem same autoceste na papiru ostaju u državnom vlasništvu, a privatizira se firma HAC ONC koja će preuzeti upravljanje autocestama na rok od 50 godina, donosi Index.hr
Radi se zapravo samo o monetizaciji drugim sredstvima, a usto i po manje isplativom modelu, s obzirom da je Vlada od monetizacije, od koje su odustali zahvaljujući referendumskoj inicijativi “Ne damo naše autoceste”, planirala utržiti i do tri milijarde eura. Pitanje se nameće samo od sebe: ako se u konačnici odustalo od neisplative monetizacije teške tri milijarde eura, po kakvoj računici isplativa može biti privatizacija od 1,5 milijardi eura?
I Vladini savjetnici za monetizaciju, konzorcij kojeg su činili Erste Group Bank, Deloitte Savjetodavne usluge i Wolf Theiss Rechtsanwälte, svojevremeno su zaključili da IPO nema smisla. Evo što su napisali u svom izvješću:
“Privatizacija (uključujući moguću inicijalnu javnu ponudu) HAC-a i/ili ARZ-a ili njihovog sljednika za naplatu cestarine i upravljanje i održavanje HAC ONC-a razmotrena je i odbačena pod pretpostavkom da bi MPPI svejedno morao zaključiti konačni ugovor o koncesiji s privatiziranim društvom, zbog čega bi se bit transakcije na kraju opet svela na koncesiju”.
NCS: Privatizacija znači i skuplje cestarine
To je samo jedan od prigovora koje je na predloženi model privatizacije uložio Nezavisni cestarski sindikat (NCS) pod vodstvom Mijata Stanića. U ostalim se prigovorima naglašava da ni sam model privatizacije, prema kojoj bi 3 posto dionica HAC ONC-a dobio Fond hrvatskih branitelja, a preostalih 57 posto ponudilo bi se privatnim ulagačima, nije racionalna ekonomska investicija.
Naime, kako tumače iz NCS-a, interes privatnih investitora bio bi isključivo da od autocesta uberu što veći profit, a što se može ostvariti samo rezanjem troškova održavanja, ili povećanjem cijena cestarine. S obzirom da se očekuje da će se promet na hrvatskim autocestama kroz godine samo povećavati, što znači da će i troškovi održavanja nužno rasti, neizbježno se nameće zaključak da će privatizacija podići i cijenu usluga.
Također, prema mišljenju pravnika NCS-a, država sasvim pogrešno pristupa materiji kada autoceste promatraju kao tržišnog aktera, umjesto kao javno dobro.
“U obrazloženju motiva za donošenje zakona se navodi potreba ukidanja trenutnih vladinih potpora društvima HAC d.o.o. i ARZ d.d. zbog toga jer se, prema mišljenju predlagatelja, radi o ekonomskim operatorima koji djeluju na tržištu te da sukladno tome i pravilima EU ne mogu biti korisnici državnih potpora. Smatramo da predlagatelj zakona u ovom slučaju kreće od pogrešnih postavki. Naime, prema članku 3., stavak 1. Zakona o cestama, javne ceste su javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu Republike Hrvatske”, tvrdi NCS, dodajući kako u ovom slučaju tržišno natjecanje ni ne može postojati s obzirom da nema konkurentskih autocesta kojima bi upravljao tržišno orijentirani operater.
“Smatramo da zbog navedenih razloga argumentacija o nužnosti privatizacije društva HAC-ONC d.d. s ciljem sprečavanja primanja državnih potpora od strane tih poduzeća je bespredmetna i da bi se trebalo fokusirati na jasno pozicioniranje autocesta kao javnog dobra te jačanje javnog poduzeća koji njima upravlja kao odgovornog i učinkovitog upravljača tim javnim dobrom”, tvrde iz NCS-a, koji predlaže da se, zbog racionalizacije troškova, i HAC i ARZ pripoje Hrvatskim cestama, koje bi onda mogle preuzeti upravljanje nad kompletnom cestovnom infrastrukturom.
Ustavni sud: Ne može bez referenduma
Nezavisni cestarski sindikat u zaključku predlaže da se o privatizaciji autocesta odlučuje na referendumu. Podsjećaju da je Vladu RH na to obvezao i Ustavni sud odlukom iz 21. travnja ove godine. Tada je, naime, Ustavni sud srušio referendumsko pitanje o monetizaciji, ali je također propisao da Vlada RH mora, “ukoliko bude pokretala novi postupak za sklapanje istog ili bitno sličnog pravnog posla uvažiti činjenicu da je riječ o odluci za koju birači smatraju da bi trebala biti donesena na referendumu”.
“Predmetnim prijedlogom zakona nesumnjivo se radi o raspolaganju pravom upravljanja hrvatskim autocestama koje je bitno slično tom istom raspolaganju putem pravnog posla koncesije. Naime, predmet oba pravna posla je dodjeljivanje poslova iz predmeta poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. trećim pravnim subjektima koje da sada nisu bile ovlaštene obavljati navedene poslove – u slučaju namjeravane koncesije koncesionaru, a u predmetnom slučaju društvu HAC-ONC d.d.”, zaključuje NCS.