Bivši je hrvatski vaterpolist, osvajač srebra na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Sin je prvog predsjednika Hrvatskoga vaterpolskog saveza, Vlada Kobešćaka te brat hrvatskoga vaterpolskog reprezentativca Darija. Od početka ožujka 2015. godine glavni je trener Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranje. Na klupi Dubrovčana je u svojoj prvoj sezoni osvojio sva četiri trofeja: Hrvatski kup, Jadransku ligu, Prvenstvo Hrvatske i Ligu Prvaka. Zvali su ga ‘vodeni Figo’, sada je omiljeni ‘purger’ u gradu, a ime mu je Vjekoslav Kobešćak! Za DuList otkriva što za njega predstavljaju godine provedene u Jugu.
Avantura koja se pretvorila u život!
– Veliko zadovoljstvo i veliki ponos! Bila je to avantura koja se s vremenom pretvorila u život. Zadovoljstvo nije bilo samo vezano uz vaterpolo, već i uz obitelji. Izuzetno sam ponosan na uspješan niz koji se nastavio i nadam se da će još potrajati, tim više što imam ugovor na barem još četiri godine – istaknuo je Kobešćak. Upitali smo ga koji su mu najljepši, a koji oni nešto manje lijepi trenuci na klupi dubrovačkog kluba.
– Sam dolazak u klub i završetak prve sezone bili su mi vrlo emotivni i posebni trenuci koji su mi se duboko urezali u sjećanje – rekao je ponosno. Posebno ističe i Jugovu vaterpolsku školu. Klub ima velik broj mladih nada, a u svim uzrasnim kategorijama s njima se radi na visokoj, profesionalnoj razini. Upravo je naš sugovornik u više navrata naglašavao kako je ‘proizvodnja’ mladih igrača u Dubrovniku iznimno kvalitetna, što je izdvojio kao jedan od najljepših segmenata svog rada u klubu.
– Jako me veseli što u posljednjih nekoliko godina vidim da smo izuzetno dobro organizirani u radu s mladima na apsolutno svim razinama. Taj pogled u budućnost uvijek mi je bio jako važan i daje mi kontinuirano zadovoljstvo u radu s klubom – naglasio je Kobešćak.
Energija vaterpolista uvijek mi je davala nadu
Na pitanje o najtežim trenucima nije imao konkretan odgovor, ponajprije zbog, kako kaže, velike predanosti i energije svojih igrača.
– Kada bi se pojavile manje krize, nisam se bojao. Vjerovao sam da rezultat neće izostati, jer mi je energija vaterpolista uvijek davala nadu – rekao je ponosno o momčadi koja je, kako ističe, svaki put opravdala njegova očekivanja. Jug se tijekom godina, naravno, mijenjao, kao i svaki klub. Nemoguće je, naime, tolike godine ostati na istoj razini igre i s istim idejama. Ovako Kobešćak objašnjava to razdoblje i promjene u igri Dubrovčana.
– Kada sam došao, imali smo momčad koja je već bila formirana za ostvarivanje vrhunskih rezultata, i to odmah. U klub sam stigao nakon razdoblja bez osvojenih trofeja, a potom su se trofeji počeli osvajati. Međutim, s vremenom se pokazalo da se s našim budžetom ne može pratiti najbogatije europske klubove. Bili smo primorani promijeniti smjer rada, no uspješno smo se prilagodili i danas imamo vrhunsku proizvodnju igrača – rekao je, uz iskrenu vjeru i ponos na mlade dubrovačke vaterpoliste.
Ciljevi s Francuskom
Četiri godine nakon što je prvo obnašao dužnost pomoćnog trenera francuske vaterpolske reprezentacije, Kobešćak je preuzeo i ulogu izbornika, odnosno šefa stručnog stožera.
– Glavni razlog mog dolaska bio je Florian Bruzzo, s kojim sam imao izuzetno dobar odnos i koji me uvjerio da dođem raditi s njima. Prihvatio sam taj izazov. Francuska mi je i inače draga, kako jezično, tako i gastronomski. Privukla me mogućnost rada u sredini gdje vaterpolo nije dominantan sport. Smatram da bi, uz sve spor tove u kojima je Francuska već u svjetskom vrhu, bio veliki uspjeh – ne samo za Francusku, nego i za vaterpolo – da i u ovom sportu pariraju najboljima – otkrio je što ga je privuklo na klupu ‘Tricolora’. Iskoristio je priliku zahvaliti se Jugu na razumijevanju i podršci unatoč njegovom angažmanu na dvije klupe.
– Moram zahvaliti ljudima u Jugu koji ni u jednom trenutku nisu postavljali pitanje zašto ili treba li mi to. Uvijek su stajali uz moju odluku i time mi znatno olakšali situaciju – izjavio je s osmijehom. Naravno, kao francuski izbornik ima i jasno postavljene ciljeve.
– Cilj nam je plasman među osam najboljih reprezentacija svijeta, iako to neće biti nimalo lako. I ostale reprezentacije konstantno rastu u kvaliteti. Rumunjska, Nizozemska, Sjedinjene Američke Države koje su se vratile s rezultatima, Australija koja je bila bolja od nas u Parizu… Kao i u svakom sportu, sve je veći broj momčadi spremnih na velike rezultate – zaključio je Vjekoslav Kobešćak.
