‘….Daj Gospodare Bože ovom poštenome domaćinu…..ponekoliko somuna kruha, ponekoliko bardaka vina, sučijem bi ovi pošteni domaćin najprije Gospodina Boga slavijo i hvalijo, pa sam sebe i svoju famiju časno i pošteno hranijo….’ stihovi su stare Konavoske zdravice koji svjedoče o neraskidivoj povezanosti ovdašnjih težaka s vinovom lozom koja je uvelike određivala njegov životni put i sudbinu.
Piše: prof. dr. sc. Marko Karoglan
Vinogradarstvo i vinarstvo od davnina je bilo jedan od glavnih izvora prihoda u Dalmaciji. No, vinova loza nije bila značajna ne samo s ekonomskog i političkog stajališta, već je bila i ostala vječito nadahnuće umjetnicima. Ukratko, povijest Dalmacije i Dalmacija danas, nezamisliva je bez vinove loze.
Ivo Orešković u svojoj knjizi o Malvasiji dubrovačkoj navodi kazivanje Pietra Casole (milanskog kanonika) iz 1494. godine: ‘Prema kopnu Dubrovčani….imaju veoma mnogo vinove loze, a prave dobre malvasije i vrlo mnogo drugoga vina….’, što svjedoči o dugoj povijesti vinogradarstva i vinarstva u dubrovačkom kraju. ‘Malvasija dubrovačka’ nije autohtona sorta, ali se od davnina uzgaja na širem dubrovačkom području. Danas je nalazimo diljem Mediterana pod različitim imenima kao što su ‘Malvasia di Lipari’, ‘Malvasia di Sardegna’, ‘Malvasia di Sitges’ i sl. ‘Malvasija dubrovačka’ nije jedina sorta karakteristična za dubrovačku okolicu. Svakako valja napomenuti ‘Krivaju’ crnu i bijelu, stolne sorte vinove loze nepoznatog porijkla, ali s dugom tradicijom uzgoja u Konavlima koje su s vremenom gotovo potpuno iščezle s konavoskih odrina.
Slično možemo reći i za mljetski ‘Diliper’, dokazano autohtonu sortu otoka Mljeta svedenu na svega par desetak a trsova na otoku. Osim ‘Dilipera’ nedavnim istraživanjima potvrđena je autohtonost još dviju sorata s Mljeta: ‘Kuljenače bijele’ i ‘Mrkuše crne’. Važnost ‘Plavca malog’ kao najvažnije crne sorte Dalmacije, prepoznatu prije svega kroz Dingač kao zaštićenu oznaku izvornosti na razini EU, ne treba posebno naglašavati.
Sve nas ovo podsjeća na golemo vinogradarsko-vinarsko nasljeđe koje smo uvelike zanemarili u posljednjih nekoliko desetljeća. Mnogi proizvođači napustili su zahtjevnu poljoprivrednu proizvodnju okrenuvši se turizmu kao lakšem izvoru prihoda.
Pri tome smo svi skupa zaboravili na ‘imidž destinacije’ koji postaje sve važniji na međunarodnom turističkom tržištu. Vino i hrana oduvijek su bili važan element turističkih putovanja, te se danas ubrzano razvija novi oblik turizma, takozvani eno-gastronomski turizam. U tom smislu Dubrovnik i okolica itekako imaju što za ponuditi.
Dobro se podsjetiti i na zdravstvene učinke vina. Naime, znanstveno je dokazano da umjerena konzumacija vina povoljno utječe na više pokazatelja zdravlja čovjeka. Osim toga, kultura pijenja vina sastavni je dio kulture stola i življenja u mnogim razvijenim zemljama. Podizanjem standarda stanovništva i podizanjem kvalitete ugostiteljskih usluga rasti će i potražnja za kvalitetnim vinima, poglavito autohtonih sorti.
Danas svjedočimo naglašenim klimatskim promjenama koje se očituju kroz temperature značajno više od prosjeka u mnogim našim krajevima. Stoga se dobro podsjetiti i nekih starih izreka zapisanih u ‘Pučkom vremenoslovlju’ Milana Sijerkovića poput: ‘Ako je Martin oblačan ili maglen, doći će zima blaga kao jesen.’ Ili ‘Ako Martin jasno vrijeme ima, bude oštra zima.’
Blagdan Svetog Martina vrlo je omiljen među Hrvatima poglavito kopnenih krajeva te se slavi kao prigodna pučka svetkovina. I zato na kraju, završimo s onom starom:
Došel bu došel Sveti Martin
On ga bu krstil ja ga bum pil.