Dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević reagirala je na na najavu restriktivnih mjera u turizmu u vidu zabrane otvaranja novih apartmana, koje je iznio gradonačelnik Franković.
-Pogrešne politike vođenja Dubrovnika kroz godine dovele su do toga da su u ovom gradu sve gospodarske grane bačene na koljena, osim turizma. Turizam je jedino što je opstalo i što se razvija, ali i o čemu ostatak gospodarstva ovisi. Stoga iznenađuje najava aktualnog gradonačelnika da će zabraniti daljnje otvaranje apartmana u gradu – navodu u priopćenju za javnost Knežević, koja je najavila kandidaturu za gradonačelnicu na sljedećim lokalnim izborima.
-Istina je da turizmom treba pametno upravljati, ali nije posve jasno zašto je Grad Dubrovnik odlučio „udariti“ baš po privatnim iznajmljivačima. Ako je zbog stavljanja negativnih posljedica overturizma pod kontrolu, pogrešno je. Svjedoci smo da je diljem grada u planu otvaranje novih hotela – od onog koji će niknuti umjesto Sumratina pa do novih kapaciteta na Babinom kuku. U tim hotelima neće imati tko raditi, a ako i bude imao, to sasvim sigurno neće biti domaća čeljad. Od turizma će tako, u smislu iznajmljivanja, u budućnosti perspektivu imati ‘veliki igrači’, ali ne i domaći, običan čovjek kojemu je iznajmljivanje jedini način za izboriti se s visokim cijenama hrane i stanovanja, dakle onog osnovnog što mu treba za život. To što ne može ničim drugim osigurati sebi pristojan život, nije kriv on, nego to što je svaka druga perspektiva za pristojnu zaradu u gradu za njega ugušena, osim one rentijerske.
Ako bi ova odluka trebala dovesti do smanjenja gužvi i povećanja potrošnje, također je pogrešna. Prema rezultatima istraživanja stavova i potrošnje posjetitelja s međunarodnih brodskih kružnih putovanja u Dubrovniku 2018., stacionarni gosti troše tri puta više od gosta s kruzera i stoga su nam oni potrebniji pa nije jasno zašto se baš tu želi ‘rezati’.
Poznato je da smještajni kapaciteti diktiraju karakter gostiju i njihovu platežnu moć, pa ako je ovaj korak zamišljen da bi se privuklo goste visoke platežne moći i poboljšalo ukupnu uslugu, ponovno je pogrešno. Netko tko iznajmljuje apartman koji je nekada bio garaža, a otvorio ga je prije pet ili deset godina, imat će prednost nad nekim tko će nakon što ova odluka stupi na snagu htjeti izgraditi pristojni smještajni objekt. Odluka bi više smisla imala ako bi se odnosila na davanje prednosti kvalitetnim smještajnim jedinicama naspram onih koje su tek malo bolje uređene šupe.
Ako je cilj povećati broj slobodnih kapaciteta za dugoročni najam dubrovačkim obiteljima, ponovno je pogrešno jer je iznajmljivanje jedini način mnogima u ovom gradu da uopće imaju obitelj. Zabrane neće osloboditi smještajne jedinice pretvorene u apartmane. One će i dalje
poslovati, a nove, namijenjene dubrovačkim podstanarima, se neće ni otvarati jer su za mnoge neprofitabilne u odnosu na ono što bi trebali uložiti.
Iz koje god se perspektive sagleda ovaj problem, uvijek ispada da je ova odluka gašenje jedine perspektive koju bi jedan lokalac u Dubrovniku imao i koja bi mu omogućila normalan život. I naravno, pogodovanje velikim investitorima koji će uvoženjem jeftine radne snage i dalje rušiti cijenu rada i plaće u privatnom sektoru, a punit će svoje kapacitete.
Turizam je prevažno pitanje da bi mu se pristupalo selektivnim i nepromišljenim odlukama. Godinama se govori o overturizmu, a preskaču se neka važna pitanja, poput onih: koliko grad može podnijeti turista, koji su oni koji ostvaruju najmanju potrošnju, a stvaraju najveće gužve i sl. Odgovori na ta pitanja bi trebali diktirati sadašnje i buduće odluke, ali mi ih nemamo nego se sve radi na pamet.
Drugo važno pitanje se odnosi na razvijanje cjelokupnog gospodarstva u Dubrovniku. Korona kriza je mogla biti dobra lekcija, ali kao da se ništa iz nje nije naučilo. Potrebno je stvarati druge perspektive u Dubrovniku da bi njegovi žitelji mogli pristojno živjeti, a ne da se sve svodi na iznajmljivanje apartmana, otvaranje restorana brze hrane i vožnju taksija. Onda konačno ne bi bilo ni toliko apartmana, ali ni toliko taksi vozila na prometnicama.
U medijima se dalo pročitati da je Dubrovnik prvi hrvatski grad koji će uvesti ovu odluku, ali da nije jedini. No turizam u Dubrovniku je specifičan. Ono što vrijedi za Dubrovnik, ne može vrijediti za Pulu, a ono što vrijedi za Pulu, ne može vrijediti i za Šibenik. Baš zato što je toliko drugačiji i toliko izniman, treba mu pristupiti na poseban način i s posebnim rješenjima, nakon provedene studije i analiziranja njenih rezultata. Od svega toga dosad smo vidjeli crtiće o tome da su kotačići na kuferima nepoželjni, strate o tome da treba poštovati Grad, restrikcije oko decibela, restrikcije oko apartmana… Restrikcije, restrikcije i još malo restrikcija. Pravi odgovori na uistinu važna pitanja su izostali – zaključuje Viktorija Knežević.