O uvođenje poreza na nekretnine na društvenim se mrežama oglasila odvjetnica Viktorija Knežević, saborska zastupnica i kandidatkinja za gradonačelnicu. Navela je da je uvođenje ovog poreza kako se sada planira pogrešan potez, odnosno potez koji neće dovesti do željenog cilja.
– Nesporna je činjenica da postoji veliki broj nekretnina koje nisu u funkciji, koje su ljudi kupili kao investiciju da im novac ne gubi na vrijednosti u vrijeme niskih kamata na štednju i velike inflacije.
Nesporno je i da imamo veliki problem s nedostatkom stanova za najam.
Logično je da trebamo nešto učiniti da bi ljude koji imaju prazne nekretnine motivirali da te stanove daju na tržište i time spustimo cijene najma i time omogućimo priuštivo stanovanje brojnim građanima.
Međutim, mislim da je pogrešno to raditi ovakvim mjerama koje su po svojoj prirodi penalizacijske.
Gradovi poput Barcelone su se s istim problemom suočili na drugi način i to poticajnim mjerama.
Prvo su napravili anketu, da vide zbog čega ti ljudi koji imaju nekretnine iste ne daju u najam, ni turistički ni dugoročni.
Anketa je utvrdila da se radi o ljudima koji su imućniji, kojima taj mjesečni prihod nije ključan, te koji su htjeli kupnjom nekretnine sačuvati novac jer im banke daju male kamate na štednju u ovo vrijeme, a inflacija je velika.
Nadalje, anketa je utvrdila da se ti ljudi ne žele iznajmljivati dugoročno jer se boje da bi im stanari oštetili stanove i da bi imali problema sa iseljenjem ako im ne plaćaju ili im ugovor istekne, a nemaju gdje.
Vjerujem da bi i kod nas bili isti odgovori na pitanja jer je razina pravne sigurnosti i pouzdanosti u pravosudni sustav još niža nego u drugim europskim državama.
Barcelona je ponudila nekoliko benefita takvim vlasnicima:
Prvo police osiguranja, koje Grad sklapa i plaća, i to dvije vrste polica, prvu kao osiguranje od oštećenja, koju oni mogu koristiti ako im stanari koji su u dugoročnom najmu oštete stan, a drugu za pravne troškove ako budu morali tužiti na iseljenje stanara.
Druga poticajna mjera je bila stavljanje tih stanova koji su u dugoročnom najmu na listu prioriteta za bilo kakve popravke koji su potrebni na tim nekretninama i intervencije gradskih službi, vodovoda, elektre, njihove varijante domouprave i slično, da ljudi znaju da imaju neke koristi da će im biti lakše održavati te nekretnine.
I treća mjera je bila manja pričuva koja se u tim zemljama plaća po daleko većim stopama nego kod nas, a kod nas bi mogao biti manji porez za tu vrstu najma.
Ovo što se kod nas planira bi moglo pasti na Ustavnom sudu ili na Europskom sudu za ljudska prava.
Evo kako. Recimo da imate dvoje ljudi, jedan je zaradio 400.000 EUR-a, otputovao na Tajland i tamo sve potrošio, a drugi je tih 400.000 EUR-a uložio u stan. Mogli bi reći da svatko od njih ima svoje „veselje“ netko je potrošio novac za putovanje i zabavu, a netko na nekretninu koju „voli gledati“ i ne želi je dati u najam, baš je želi gledati.
Ako ovom drugom nametnemo porez na njegovo „veselje“ na njegovu nekretninu koju „voli gledati“ umjesto da otputuje na Tajland, tada zapravo diskriminiramo tu osobu u odnosu na onoga koji je potrošio svoj novac na putovanje i zabavu.
Uz ove argumente vidim i brojne druge protiv ovog poreza ne nekretnine jer kao odvjetnica već vidim čitav niz načina na koji se situacija može „optimizirati“ da se na pravno dopušteni način izbjegne plaćanje poreza.
U konačnici će se dogoditi da će oni snalažljiviji koji imaju novaca za platiti odvjetnike i porezne savjetnike, optimizirati svoje imovinsko stanje tako da neće morati platiti porez, a obični ljudi koji imaju nekretnine na selu ili u gradu, ali nemaju dovoljno prihoda od njih da angažiraju stručnjake i koji nisu snalažljivi, će morati platiti velike poreze.
Opet će se dogoditi nepravda jer dva puta režemo i uvijek nam je kratko.
Zaključno, potrebne su nam mjere poticanja iznajmljivanja nekretnina koje su prazne, ali poticajne mjere, a ne penalizacijske mjere koje će dovesti do još veće nepravde – napisala je u objavi.