Juniori dubrovačkog plesnog studia 3v, njih čak 39, na natjecanju ‘International Prague dance open’ ostvarili su izvanredne rezultate. Natjecali su se u sedam kategorija, a osvojili su čak dva prva mjesta, jedno drugo, tri treća i jedno četvrto mjesto. Već skoro deset godina ovaj studio vodi Viktoria Miletić, koja je u svom pretrpanom rasporedu našla malo vremena i podijelila s nama kakav je osjećaj voditi uspješan plesni studio.
Uskoro slavite deset godina kluba, možete li nam reći par riječi o samom klubu?
Za par mjesec slavimo 10 godina studija. Jedan smo od rjeđih plesnih klubova koji obrađuju jako puno plesnih stilova, od street do jazz i contemporary stilova. Osobno mi nikada nije bitno idu li moje grupe na neka ‘velika’ ili ‘mala’ natjecanja. Bitno je da vodim djecu, da skupljaju iskustvo koje najviše mogu skupiti baš na natjecanjima. Puni smo projekata i izdvojila bi našu suradnju s plesnom organizacijom iz Engleske ‘Outtaplace’, koja nam je pružila priliku da naše koreografije i rad predstavimo u Londonu. Prvi put smo počeli prije tri godine i još uvijek surađujemo s njima.
Koliko članova djeluje u klubu i na koji ste način podijelili plesne skupine?
Trenutno imamo 220 djece koja su članovi kluba. Najmlađi imaju samo 4 godine, a podijeljeni su po dobnim kategorijama te po plesnim stilovima. S najmlađima radimo ples kroz igru gdje djeca ni ne primijete da su kroz zabavu naučili plesne korake. S nešto starijom djecom ipak radimo konkretnije pa tako imamo satove posvećene na primjer istezanju ili izražavanju. Također imamo grupu koju smo za početak nazvali ‘za mame’ i najstarija članica ima 50 godina. Ta grupa je započela rekreativno, ali s vremenom smo se odlučili za korak dalje te uskoro idu na svoje prvo natjecanje.
Velike uspjehe ostvarili ste nedavno u Pragu, ispričajte nam o čemu se radi?
Nedavno smo se vratili s natjecanja ‘International Prague dance open’ i to je oblik natjecanja na koji najčešće idemo. Ono pokriva širok spektar stilova i kategorija, vrlo slično kako su podijeljene kategorije u našem klubu. Mi smo se natjecali u sedam kategorija. Juniori su u najboljem svjetlu predstavili Dubrovnik te potvrdili kvalitetu koju su prije 3 godine na istom natjecanju seniori obilježili s tri zlata. Uvijek govorim plesačima da ne želim da idu sa stavom da trebaju osvojiti medalju. Kažem im kako je najbitnije u trenutku kada siđu s pozornice osjetiti da su dali sve od sebe, tada niti jedna medalja nije bitna. Tako je i bilo, ne samo što je pozornica velika ili što su ‘zarobili’ poglede publike, već je energija s kojom su se popeli na pozornicu i sišli s nje bila nevjerojatna. Ovo je prvi put u ovih deset godina da sam iskreno osjetila zašto radim ovo što radim. Cure i dečki su tako dobri bili da čak i objektivno ne mogu reći ništa loše vezano uz njihov nastup, jednostavno su ‘razvalili’.
Sjećate li se samih početaka kluba?
Kada sam tek počinjala nisam ni zamišljala da će klub imati ovoliko članova i sada je to stvarno puno posla. Ovaj posao nije samo osam sati treninga koje održimo, to je razmišljanje o glazbi, o plesu, o kostimima, o djeci, o rokovima i svaki tren posvetim njima. No, najbolji dio je ipak taj što volim ovaj posao, a svatko će vam reći kada volite svoj posao onda vam ništa ne može pasti teško.
Što mislite o supertalent natjecanjima na TV-u?
Osobno nisam fan supertalent emisija, najviše jer smatram kako se ne može suditi na temelju jednog nastupa. Svakako mi je drago da se ples popularizira pa bilo to i preko televizije. Onaj tko voli plesati uvijek će voljeti plesati i to će tu osobu pratiti kroz život. Ples po meni spada u tu neku čudnu kategoriju, svi ga cijene, a opet i danas se susretnemo s komentarima poput ‘to je samo ples’. Plesači su umjetnici isportaši, kako bi to izgledalo fluidno i lijepo kako izgleda na TV-u ti isti plesači moraju biti u savršenoj fizičkoj formi.
Kako nove generacije pristupaju plesu?
Danas su djeca nevjerojatna. Na primjer većina djece već sada zna napraviti zvijezdu bez ruka. Čim im pokažem neki novi pokret ili nešto što bi mogli raditi oni to nauče nevjerojatno brzo. Neke stvari sam osobno učila dugo vremena, a djeca ih danas savladaju kroz par dana. To je stvarno nevjerojatno koliko vole ples i koliko su spremni učiti.