Čelnici Udruge Hrvatski domobran položili su vijence i zapalili svijeće kod križa na Domobranskom groblju u Gospinom polju u spomen na 5. prosinca 1868., Dan utemeljenja hrvatskog domobranstva te 94. obljetnicu "Prosinačkih žrtava".
Daleke 1868. na 5. prosinca proglašen je u Hrvatskome saboru Zakon o domobranstvu Austro-Ugarskom nagodbom iz 1867. i Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. godine, te tako Hrvatska dobiva svoju vojsku.
Usvojeni zakon sadržavao je četiri temeljna hrvatska zahtjeva, po kojima će Hrvati služiti vojni rok u Hrvatskoj, vojna izobrazba obavljat će se na hrvatskom jeziku, utemeljuju se kadetske škole i domobranske akademije, a Hrvatske vojne jedinice mogu nositi samo hrvatska imena.
Službeni naziv je bio Carsko Hrvatsko domobranstvo sa hrvatskim časništvom i zapovijedima na hrvatskom jeziku.
Vojnici su nosili sive odore s hrvatskim i carskim oznakama. Dijelili su se na hrvatsko ugarsko domobranstvo i austrijsko domobranstvo.
Pretečom hrvatskoga domobranstva smatra se ban Josip Jelačić kao najistaknutiji hrvatski vojnik u pružanju otpora velikomađarskim prisezanjima nad Hrvatima i Hrvatskoj, dok je najpoznatiji pripadnik domobrana bio feldmaršal austrougarske vojske Svetozar Borojević.
Uspostavom neovisnosti Republike Hrvatske obnovljeno hrvatsko domobranstvo, a povijesno značenje bila je odluka prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 24. prosinca 1991., kojom se domobranstvo određuje kao poseban dio hrvatske vojske, na temeljima Narodne zaštite.
Kao dio Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata domobranske postrojbe sudjelovale su u obavljanju borbenih zadaća na ratištima Maslenice, Peruče i Gospića, te su dale veliki doprinos u briljantnim povijesnim dosezima Hrvatske vojske, operacijama Bljesak i Oluja.