Prava drama odvijala se u popodnevnim satima u Župi dubrovačkoj gdje se odlukom Općinskog suda u Dubrovniku provodila ovrha nad malodobnim djetetom, čak šesta za redom. Nakon dva i pol sata ispostavilo se – bezuspješno.
Dijete, naime, živi s ocem, koji ima skrbništvo, a provođenjem današnje ovrhe trebalo se predati majci koja ga, čuli smo, nije vidjela pet godina. Osmogodišnjak, inače odličan učenik, je popodne vidno uzrujan kroz prozor kuće u kojoj živi s ocem, umirovljenim policajcem koji je kako doznajemo završio u pritvoru zbog kaznenog djela zanemarivanje i zloupotreba djetetovih prava (vezano za skrbništvo), vikao da ga se pusti, da ne želi ići i da ga je strah. Na pitanje želi li ići majci odgovarao je ‘Ne, ne želim mami nikad! Gubite se od mene. Dat ćete me nekome kome ne želim’.
Prema sudskoj odluci majci je dodijeljeno viđanje djeteta od petka do nedjelje svakog drugog vikenda. A cilj takvih viđanja treba naravno biti dobrobit djeteta kroz otvaranje prilike za komunikaciju s drugim roditeljem, i to u za to namijenjenom prostoru i uvjetima koji će omogućiti djetetu da se osjeća sigurno i zaštićeno. Međutim, kad se viđanje želi ostvariti sudskom ovrhom, odnosno ‘ovrhom nad djetetom’ u djetetovoj sobici, onda to zbilja nema smisla.
Inače, sudsku odluku provodila je sudska ovrhovoditeljica, a u provedbi ovrhe asistirali su temeljem sudske odluke policijski službenici u civilu. Prisutni ovrsi bili su i predstavnici Centra za socijalnu skrb, dječakova majka te dječakova obitelj s očeve strane, kao i medicinski tim koji je imao zadatak smiriti dijete u stanju šoka.