Pomagati potrebiti naravno svima bi nam trebalo biti na umu i djelu, logično sukladno mogućnostima, čitavu godinu. Ipak, blagdani su vrijeme darivanja, a i suština, naročito Božića, jest da se podsjetimo na prave vrijednosti među kojima prednjače ljubav prema bližnjem, dobrota, humanost. Godinama već postoji Facebook grupa Pomoć za Dubrovčane koju je osnovala i koju vodi naša sugrađanka, žena malo je reći velikoga srca, Vesna Tadić. Porazgovarali smo s njom o ovogodišnjim blagdanskim humanitarnim akcijama koje se organiziraju putem ove grupe, uopće pomaganju, ali i zlouporabi.
Za ove blagdane putem grupe Pomoć za Dubrovčane koje će akcije biti organizirane i kako da se njima priključe oni koji žele?
Svake godine ističem isto, a to je upravo ta želja da pomažemo tijekom cijele godine, a ne samo u ovo blagdansko vrijeme. Ipak, božićno vrijeme jest vrijeme darivanja, vrijeme pomaganja drugima, empatije i ljubavi pa se sukladno tome naši brojni sugrađani i “probude” baš u ovo vrijeme. U tijeku je sad već mogu reći naša tradicionalna božićna akcija u kojoj objavimo podatke što nam je sve potrebno za naše obitelji u potrebi. Ove godine za sad imamo 9 obitelji i mislim da ćemo s tom brojkom i zaokružiti taj popis potrebitih za ovaj Božić. Prikupljamo hranu i higijenske potrepštine, kao naravno i poklone dječici iz tih obitelji. Već nekoliko godina odlično funkcioniramo s prikupljanjem poklon kartica koje nude naši trgovački lanci i onda raspodijelimo iste našim obiteljima koji su u potrebi i oni sami mogu onda poći kupiti što im treba od spenze. Tako im je mnogo lakše jer oni najbolje znaju što im je najpotrebitije, a iskreno i nama je lakše nositi poklon kartice nego cijele spenze. Ljudi nam se mogu priključiti tako što će na našoj Facebook grupi pročitati kad ih i gdje se mogu predati, mogu nas nazvati na mobitele: Đurđica Bender (Župa) 098 997 1254 ili moj broj Vesna (Mokošica) 098 928 1795.
Svi smo ipak najosjetljiviji na djecu. Dojam je većine da živimo u bogatom gradu gdje potrebitih baš i nema. Ali to nije baš tako?! Što ljude iz Grada u kojem se radnika ne može naći, što se reče, ni za lijeka, pa se „uvozi“ strana radna snaga, dovede najčešće u poziciju da nemaju i da su prisiljeni tražiti pomoć?
Razne su to situacije koje dovedu ljude u probleme, ali najčešće se radi o ljudima koji su podstanari, ljudima koji su sezonski radnici pa im već u ovo vrijeme zaškripi s novcima za stanarinu i režije, a kamoli za hranu. Imamo tu i samohranih majki, obitelji s djecom s poteškoćama u razvoju, obitelji s većim brojem djece, obitelji u kojima su ljudi radno nesposobni iz zdravstvenih razloga… Razne su to životne priče koje dovedu ljude u tešku i nezavidnu situaciju. Bez obzira što je Dubrovnik razvikan kao najbogatiji grad u Hrvatskoj ostaje činjenica da nemaju svi apartmane, da nemaju svi svoj krov nad glavom, stalne poslove, a tu je i činjenica da je Dubrovnik jedan od najskupljih gradova u zemlji za živjeti, ako ne i najskuplji.
Grupa doduše i ne funkcionira samo po principu da pomoć dobiju oni koji je izričito sami traže, jer mnogi se srame… Kako uspijete „detektirati“ one kojima je potrebna pomoć, na koncu i ohrabriti da je pitaju i objasniti im da razloga za sram nema, jer se činjenično svakome može dogoditi da ga život u određenom trenutku, iz kojekakvih okolnosti, razloga, baci na koljena?!
Jako često imamo situacije da je ljude sram obratiti nam se za pomoć, jer to smatraju poniženjem. Nije ni lako tražiti pomoć jer to čovjek često shvati kao neki osobni poraz. Uvijek nam se bilo tko može javiti ako zna za bilo koju obitelj da im treba pomoć pa ih onda mi polako kontaktiramo i na neki što blaži način im objasnimo samo da znaju da smo tu, ostavimo im kontakt i rečemo im kad budu spremni da nas uvijek mogu nazvati. Lijepo je da znaju da nisu sami. Ne možemo mi puno, ali možemo koliko možemo i to je za njih tada dovoljno. Važno je da steknu povjerenje u nas u smislu da samo Đurđica i ja znamo njihove podatke, da njihova imena nikad neće izaći u javnost, da njihovu situaciju opišemo javno, samo ono što moramo i ono što nam oni odobre. Ljude treba zaštititi i pomoći im, a da pri tom ne izgube svoje dostojanstvo!
Bude nesumnjivo situacija da se određeni pojedinci ili obitelji pokušaju okoristiti inače, pa i putem grupe. Kroz godine ovog Vašeg humanitarnog rada zasigurno ih je lakše prepoznati i spriječiti u tim nečasnim namjerama?!
Što se tiče ljudi koji pokušavaju iskoristiti našu grupu nekako sve manje tih pokušaja imamo, odnosno bolje rečeno zadnjih par godina i nemamo takvih pokušaja. Tu sam jako nemilosrdna i od kad sam otvorila dokument u grupi koji se zove Crna lista nikad nas više nitko nije ni pokušao prevariti. Tih par pokušaja što je bilo prije desetak godina sam zaista burno reagirala, ja sam odgovorna zaštititi svakog člana grupe, a nas je oko 9500. Želimo, i u tome smo mislim i uspjele, da svatko s potpunim povjerenjem sudjeluje u akcijama znajući da će ta poklon kartica od primjerice 5 eura poći u prave ruke. Jako smo oprezni kad pokrećemo akciju. Mali je ovo grad i mi stvarno jako brzo ispitamo situaciju tako da nema smisla ni pokušati nas prevariti.
Ima doduše i onih s druge strane koji kao idu pomoći, a zapravo donose više štete nego koristi. Osim što ponize one kojima je potrebna pomoć, znaju im nametnuti i suludi trošak. Najbolji primjer je darivanje pokvarenih, dotrajalih aparata/bijele tehnike, o čemu svjedoči Vaš nedavno objavljeni status u grupi. Očito ima, a u kojem obimu, ovakvih situacija?
Ove godine nam se dogodilo tri puta u vrlo kratkom vremenskom razdoblju da ljudi poklanjaju bijelu tehniku i na kraju nam se korisnici jave da su platili prijevoz, donijeli je doma, montirali i ne radi. Što reći, a pri tome ostati kulturan? Ne da sam bila ljuta, nego tužna i razočarana. Je li moguće da netko oglasi da poklanja špaher ili frižider samo da bi se riješio glomaznog otpada? Odbijam vjerovati da je to tako jer bi to bilo zaista poražavajuće za sve nas kao ljude. Evo i ovom prilikom apeliram na dobre ljude da kada poklanjaju nešto od bijele tehnike dobro provjere je li ispravno jer netko tko vam se javi da im to treba će izdvojiti možda zadnje novce iz džepa da plati za taj prijevoz. Nemojte to raditi nikome molim vas. Također kad su odjeća i obuća u pitanju: nemojte poklanjati nešto što ne bi i sami nosili ili ako vam je lakše stavite se u kožu te obitelji koja će preuzeti tu odjeću. Bi li vi voljeli dobiti na poklon nešto poderano, bi li to nosili ili obukli svojoj djeci? Ako ne bi, nemojte ni vi drugome takve stvari poklanjati. Ne tražimo ni markirano, ni novo, ni s etiketama pa čak ne mora biti ni ispeglano, ali dajte da je čisto i nerasparano.
Što bi ste poručili za kraj?
Zaista vjerujem kako zajedno možemo učiniti ovaj svijet, ako ne svijet onda bar ovu našu malu zajednicu, boljim i ljepšim mjestom. Pomažimo s ljubavlju i s poštovanjem jer svaka, i ona u našim očima najmanja, gesta dobrote vrijedi. Neka naš doprinos bude odraz onog najboljeg u nama. Neka nadolazeći praznici donesu mir, radost i blagoslov u vaše domove. Hvala vam svima koji nam pomažete i koji ćete pomagati da širimo ljubav i dobrotu jer vaša pomoć onima kojima je potrebna znači sve!
