Pridonoseći očuvanju tradicije koja već stoljećima ima posebno mjesto u kulturnom životu Dubrovnika, Vesna Palunko sašila je nove odore za Dubrovačke trombunjere, u kojima su nastupili na jučerašnjoj Festi.
Ispričala nam je kako je sve počelo i koliko je ovo bio važan korak za jedan mali obrt.
– Igrom slučaja, neki od njih su znali da se bavim šivanjem i da to volim raditi, tako da je došlo do toga da sam ja mlađima šila već prvu dopuna odora 2018., kada bi dolazili. Dečki su znali od ranije da se bavim time jer sam im dopunjavala stare odore i kako bi novi mladići dolazili tako sam im šivala odore. Nakon toga se nastavila kvalitetna suradnja i željeli su da im za to bude zadužen netko iz Grada, a s druge strane ja sam željela njima udovoljiti koliko mogu jer nije to mali posao za jednu osobu tj. za jedan mali obrt – istaknula je.
Šivanje odora zahtijevalo je preciznost, strpljenje i veliku pažnju prema svakom detalju kako bi se zadržao njihov tradicionalni izgled. Poštujući naslijeđene obrasce i estetiku, nove odore nastavljaju priču o gradu koji brižno čuva svoje običaje i identitet.
Palunko je sašila ukupno 54 odore te nam je otkrila kakvi se sve izazovi kriju iza tog rada.
– Za 54 odore trebalo mi je, od početka samog dogovora do izvršenja, 2 godine, jer se trebao naći cijeli materijal i odgovarajuće boje, koje je danas jako teško naći. Potrebno je puno pripreme koju treba proći. U svakom poslu ima izazova pa tako i u ovome. Izazov je definitivno bio ugoditi 54 čovjeka, što znači 54 osobnosti i 54 različita tijela. Bilo je dosta izazova, ali je trebalo naći zlatnu sredinu gdje ćemo svi biti sretni i nadam se da smo u tome uspjeli – istaknula je.
Otkrila je kako je pokušala sve njihove želje uskladiti s funkcionalnosti odora za razliku od starih koje su stare oko dvadesetak godina.
– Naravno da su stare odore bile lijepe, to ne oduzimam, ali nisu im bile funkcionalne zbog njihove starosti. Tako da smo na novima to htjeli izbjeći, htjela sam im udovoljiti da im napravim ono što njima treba i evo pretvorilo se u jednu kvalitetnu suradnju. Ponudila bi im modele i pokazala izrađene uzorke, a oni bi sami komentirali što im se sviđa i što bi htjeli doraditi i tako smo došli do zajedničkog zaključka – dodala je.
Istaknula je kako je ova suradnja važan dio njenog životnog rada i očuvanja dubrovačke tradicije.
– Meni Vam je srce veliko! Prvo mi je srce bilo veliko kad su dolazili pojedinačno u moju radnju gledati sve te uzroke i birati materijale, ali kad ih vidim zajedno tako obučene, ništa drugo nego veliko srce. Sudjelovati u očuvanju tradicije Grada mi znači toliko da nemam riječi kako bi mogla izgovoriti koliko mi to znači. Puno mi znači jer ako izgubimo tradiciju izgubili smo sebe, a nitko od nas to ne želi – zaključila je Palunko.
Ovakav rad Vesne Palunko ističe važnost njegovanja kulturne baštine i ulogu pojedinca koji svojim znanjem i vještinom doprinosi njezinom očuvanju.
Nove odore tako nisu samo svečana odjeća, već i simbol trajanja dubrovačke tradicije.
