Matica hrvatska ogranak Dubrovnik dobitnik je velikog priznanja – posebne nagrade Ivan Kukuljević Sakcinski, kojeg Glavni odbor Matice hrvatske dodjeljuje najboljem ostvarenju u izdanju nekog od ogranaka.
A to najbolje ostvarenje u 2012. i 2013. jest knjiga prof. emeritus dr. sc. Nade Grujić ‘Kuća u Gradu – studija o dubrovačkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeća’, koju je dubrovački ogranak objavio koncem 2013. godine. Nagrada je autorici te uredniku izdanja Danku Zeliću i dubrovačkoj Matici uručena na glavnoj, ujedno i izbornoj skupštini Matice hrvatske u Zagrebu, gdje je za novog predsjednika izabran akademik Stjepan Damjanović.
Riječ je o šestoj knjizi povjesničarke umjetnosti Nade Grujić, a drugoj koju je izdala u izdanju dubrovačkog ogranka Matice hrvatske. Knjiga sadrži studije o dubrovačkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeća, a objavljena je u sklopu biblioteke ‘Prošlost i sadašnjost’ s uredničkim potpisom Danka Zelića. Obogaćena fotografijama, arhitektonskim nacrtima, presnimkama, pojmovnikom, dokumentima, kazalom građevina i osoba te sa sažecima na engleskom i talijanskom jeziku, knjiga na gotovo 500 stranica postiže interakciju teksta i slikovnih priloga.
Nada Grujić jedna je od najrevnijih proučavateljica hrvatske povijesne arhitekture, posebno na području Dubrovnika. U karijeri na Institutu za povijest umjetnosti i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pokrenula je više znanstvenoistraživačkih projekata u vezi s graditeljskom baštinom 15. i 16. stoljeća, sudjelovala u interdisciplinarnim istraživanjima (koja su podrazumijevala suradnju povjesničara umjetnosti, konzervatora, restauratora, arhitekata, arheologa) te obradila brojne spomenike i spomeničke sklopove.
Uz šest knjiga, autorica je i mnogih znanstvenih radova, uglavnom s područja javne i stambene arhitekture gotike i renesanse.
– Ova je knjiga nastala nakon dugogodišnjega rada na dubrovačkoj stambenoj arhitekturi. I dok naslovi knjiga koje sam prethodno objavila pokazuju da je za ljetnikovce postojao veći interes izdavača, o kućama na dubrovačkom teritoriju pisala sam dosad samo u znanstvenim časopisima. Ostali su neobjavljeni mnogi rezultati istraživanja na kućama unutar dubrovačkih zidina i velik broj arhivskih dokumenata koji se odnose na njih, ali i na one koje su u međuvremenu nestale. Treba uzeti u obzir da dinamika pregradnji u gradskim kućama nadilazi onu što je nalazimo u ladanjskim. Sliku sveukupne stambene izgradnje Dubrovnika nisu mijenjali samo požari i potresi, već i potrebe, navike te ukus njihovih stanovnika. Stoga je moj pristup temi ponajviše odredila činjenica da iz 15. i 16. stoljeća i nije ostalo mnogo cjelovito sačuvanih kuća. O njihovu podrijetlu, rasporedu i izgledu njihovih prostorija pa i pročelja moglo se suditi samo uvidom u brojne ugovore o gradnji ili izradi klesanih elemenata i onih kuća iz prethodnih stoljeća koje nisu sačuvane. Okupiti i povezati tako opsežnu građu moglo se samo u knjizi. Prije četiri godine ponudila sam je za tisak ondašnjoj predsjednici dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, gospođi Ivani Burđelez. Zahvaljujući njezinu interesu za tu temu, ali i njezinu praćenju rada na knjizi, nastala je naša Kuća u Gradu. U studenom prošle godine, netom po dovršetku knjige, Ivana je preminula, a Kuća u Gradu bila je posljednja knjiga koju je u ime izdavača potpisala – kazala je povodom nagrade u razgovoru za ‘Vijenac’ autorica Nada Grujić.
– U knjizi Kuća u Gradu namjera mi je bila predstaviti najbolje primjere stambene arhitekture 15. i 16. stoljeća, bez obzira na stanje u kojem se nalaze i na pogrešne planove. No što reći o sudbini kuća u gradu koji ostaje bez stanovnika? Komu objasniti da je njihovo premještanje iz grada u okolicu uzrokovalo ondje prekomjernu izgradnju koja je izbrisala ne samo stoljetne granice između gradskog i ladanjskog prostora nego je devastirala i krajolik – bitni kontekst ladanjske arhitekture? I Vrijeme ladanja i ova posljednja knjiga – Kuća u Gradu – namijenjene su ponajprije Dubrovčanima. Većina njih, pogotovo novih stanovnika, i ne zna što se nalazi iza zatvorenih vrata kuća njihova grada. Kada bi bolje poznavali vrijednosti svojih kuća, ne bi ih tako olako pregrađivali, oštećivali i uništavali važan dio povijesti Grada. Ukoliko sami ne postanu svjesni potrebe njezina očuvanja, sve sam sigurnija da će od dubrovačke gotičke i renesansne stambene arhitekture uskoro ostati samo knjige. U želji da knjiga Kuća u Gradu nađe čitaoce, zahvalna sam da ju je objavio dubrovački ogranak Matice hrvatske – rekla je za ‘Vijenac’ nagrađena Nada Grujić.
O Nadi Grujić
Nada Grujić rođena je 5. ožujka 1938. godine u Zagrebu. Pohađala je Klasičnu gimnaziju, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dvopredmetnu studijsku grupu Povijest umjetnosti, Francuski jezik i književnost (1963.), magistarski rad (Ladanjsko-gospodarska arhitektura otoka Šipana) obranila je 1973., a 1980. godine i doktorsku disertaciju (Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja).
Od 1964. radila je u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1966/67. boravila je u Parizu kao stipendist Francuske vlade usavršavajući se za područje ranosrednjovjekovne skulpture kod André Grabara. U okviru istraživačkih projekata i povijesno-umjetničkih studija sekcije «Povijest naselja» koju je na Institutu za povijest umjetnosti osnovao i vodio prof. dr. Milan Prelog obradila je preko 1500 objekata fortifikacijske, sakralne i stambene arhitekture na području od Istre do Dubrovnika. Od 1980. intenzivno je sudjelovala u istraživanju dubrovačkih spomenika predviđenih za obnovu nakon potresa 1979. i nakon rata. U zvanje višeg znanstvenog suradnika Instituta za povijest umjetnosti izabrana je 1985. a u zvanje znanstvenog savjetnika 1993. godine.
Od 1990. godine radi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvo kao docent, od 1992. godine kao izvanredni profesor, a od 1997. kao redoviti profesor. Predavala je predmete «Osnove arhitekture», «Umjetnost renesanse», «Arhitekturu renesanse i baroka», te izborne kolegije iz urbanizma, arhitekture i teorije renesansnog razdoblja. Bila je predstojnica katedre za «Teoriju likovnih umjetnosti».
Sudjelovala je u nastavi Poslijediplomskih studija Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku od 1986., a od 1993. do 1995. bila je i voditeljica studija «Kulturna povijest istočne jadranske obale». Redovito je sudjelovala i u nastavi Poslijediplomskog studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i bila je njegovom voditeljicom od 1997. do 1999. godine. Kao gost predavač održala je predavanja na Institutu za povijest umjetnosti Univerziteta J.W. Goethe u Frankfurtu (1986.), na Sveučilištu u Genevi i Lausanni (1992.), i na Univerzitetu u Paviji (1996.).
Od 1984. godine redovito je sudjelovala u radu Centra za više renesansne studije u Toursu (CESR – Université François Rabelais, Tours), a od 2003. sudjeluje u radu novoosnovanog Centre André Chastel pri Institutu za povijest umjetnosti (INHA) u Parizu.
Od 2002. redovito predaje u Rimu na Europskom poslijediplomskom studiju povijesti arhitekture (Master Europeo in Storia dell’Architettura) koji su osnovali: Università degli Studi Roma Tre, Université Paris 8, Universidad Politécnica de Madrid i Université de Provence-Aix-Marseille 1. Kao plod te suradnje tim ustanovama je od 2005. priključen i nominalno Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Sudjelovala je referatima na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Bila je voditeljica znanstveno-istraživačkih projekata: «Dubrovnik – modifikacije urbanog tkiva i tipologija stambene arhitekture XV. i XVI. stoljeća», «Gradska stambena arhitektura XV. i XVI. stoljeća na dubrovačkom području», «Knežev dvor u Dubrovniku», a 2006. voditeljica je projekta «Javna i stambena arhitektura u Dalmaciji i na dubrovačkom području».
Objavila je brojne znanstvene i stručne radove te šest knjiga. Za knjigu «Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja» primila je nagradu «Josip Juraj Strossmayer» dodijeljenu za znanstveno djelo s područja društveno-humanističkih znanosti za 1991. godinu. Filozofski fakultet u Zagrebu dodijelio joj je 2005. godine Povelju za posebne uspjehe na unapređenju znanstvenog i nastavnog rada i širenju ugleda fakulteta. Za ukupna, izvanredna dostignuća i dugogodišnji predani rad na zaštiti hrvatske kulturne baštine Nada Grujić 2012. dobila je Nagradu Vicko Andrić za životno djelo koje dodjeljuje Ministarstvo kulture RH.
O nagradi ‘Ivan Kukuljević Sakcinski’
Matica hrvatska najstarija je hrvatska kulturna ustanova, čuvarica hrvatskog jezika, hrvatske kulture i hrvatskog identiteta od svoga osnutka 1842. godine do danas, a njezine nagrade obilježavaju život i nisu zbroj prošlih zasluga namijenjen za arhive, već se dodjeljuju za stvaralački potencijal. Nagrade Matice hrvatske dodjeljuju se od 1999. godine, a o strogim kriterijima izbora svjedoči činjenica da se ne uručuju svaki put za svaku od kategorija. Stoga laureati ugledne nagrade više nego zaslužuju biti pridruženi imenima velikana koja čine našu duhovnu baštinu. Nagrada Ivan Kukuljević Sakcinski dodjeljuje se najboljemu ostvarenju u izdanju nekoga od ogranaka Matice hrvatske, a nosi ime velikog hrvatskog domoljuba, književnika i povjesničara koji je 2. svibnja 1843. prvi u Hrvatskom saboru progovorio na materinskom jeziku i tražio da se hrvatski jezik uvede u sve škole i državne ustanove.