Dok danas djeca uzbudljivo gledaju svoje čizmice koje su ostavili svetom Nikoli, prije 34 godine djeca su imala posve drukčiji dan. Probudile su ih granate, dim, palež, detonacije… Na današnji dan, 6. prosinca, obilježavamo Dan dubrovačkih branitelja. Prisjećamo se svih onih koji su taj kobni dan, 6. prosinca 1991 godine dali živote za slobodu svojih sugrađana, ali i svih ostalih koji su ponosno i dostojanstveno branili svoj Grad od ruke neprijatelja koji se odvažio doći i uništavati sve ono što su godinama gradili, ali i njihove uspomene, snove i mir.
Ovo je bio jedan od najžešćih napada na Grad u njegovoj povijesti, ali i dan kad smo ostvarili veliku pobjedu nad neprijateljem koji je bio puno nadmoćniji i pripremljeniji. Dan kad je Dubrovnik obranio svoju slobodu i slobodu svih njegovih stanovnika. Taj dan gledali su smrt u oči, strahovali za svoje najmilije i vlastite živote. Napad je trajao cijeli dan. Počeo je ujutro, unatoč uvjerenju kako je primirje postignuto. Srbocrnogorski agresori svojim su razaranjima ostavili velike posljedice na stanovništvo koje je tome svjedočilo, a na mnoge utječu još i dan danas. Pokušaj osvajanja tvrđave Imperijal na Srđu nije im uspio jer su vješti branitelji uspjeli odbiti sve napade neprijatelja koji je to pomno planirao i bio je mnogo spremniji. Na ovaj dan prisjećamo se kako je pobijedila hrabrost i ljubav prema svom, svome Gradu i svakom njegovom kamenu. Baš kao što kaže pjesma: ‘Ako ne znas sta je bilo nek’ ti kaze Lika, pitaj svaki kamen naseg grada Dubrovnika’. Jer Grad – on pamti, a pamte i branitelji te svi njegovi građani, stari i novi naraštaji.
